Tibetanska knjiga mrtvih i granični poremećaj osobnosti

prosinac 14, 2018

Tibetanska knjiga mrtvih i granični poremećaj osobnosti

 

 

 

 

Kraj devetnaestog i početak dvadesetog stoljeća označio je kraj epohe kraljice Viktorije, epohe potiskivanja i poricanja temeljnih ljudskih žudnji i osjećaja. To je doba u kojem Nietzsche, Heidegger, Freud i mnogi drugi filozofi, znanstvenici i umjetnici stvaraju novu, “slobodnu osobnost”. Po njima, osobnost zaista i može biti slobodna, autentična, ali tek kada prihvati sve svoje fragmente, sve svoje dijelove, posebno one koje su obitelj, društvo i kultura osudili. Tako je područje njihovog istraživanja onaj prostor psihe kojeg društvo ne vidi, kojeg se odriče ili ga se srami. Freud je možda prvi odredio taj prostor kao “nesvjesno”, te predložio tehnike i metode kako taj prostor povezati s ostatkom osobnosti. Freud je primijetio kako najveći dio nesvjesnog čine destruktivne fantazije, potisnuti osjećaj ljutnje, te je svojom psihoanalizom, odnosno “terapijom razgovorom”, nastojao osvijestiti ljutnju bez potrebe da ju označi nemoralnom, nezrelom ili “lošom”. Prije njega ljutnja je bila dokaz “urođenog” zla kojeg treba na svaki način iskorijeniti.

Početak dvadesetog stoljeća vrijeme je potrage za novim, “autentičnim čovjekom” koji nije sputan teretom krivnje i srama tisuća godina tradicije. U potrazi za novim čovjekom, tih se godina društvo počinje zanimati i za filozofiju i kulture istoka u nadi da će tamo naći odgovor na temeljno filozofsko pitanje – Tko sam ja?, odnosno – Što bih sve mogao biti da svoju pravu prirodu ne moram potiskivati.

Za nastavak teksta potrebno se registrirati ovdje!

Psihološki problemi , , , , , , ,