Linearna i nelinearna perspektiva u umjetnosti i psihologiji

siječanj 18, 2019

Linearna i nelinearna perspektiva u umjetnosti i psihologiji

 

 

“Emotivna inteligencija”, “psihička zrelost” pojmovi su kojima opisujemo osobu koja je izgradila vlastitu, autentičnu perspektivu svijeta. Istraživanja mnogih psihoanalitičara, Tronicka, Meltzoffa, Sterna, Trevarthena i drugih, pokazuju kako se dijete ne rađa s vlastitom perspektivom svijeta već je prvih godina života “posuđuje” od svog roditelja, društva i kulture. Iako se dijete godinama identificira, poistovjećuje s roditeljem, od njega ipak očekujemo da jednog dana stvori vlastiti, autentični pogled na svijet. Tako emotivnu inteligenciju ili psihičku zrelost možemo odrediti kao sposobnost osobe da dekonstruira stav društva i kulture u kojoj se zateklo, te da stvori vlastiti pogled i donosi vlastite odluke. Otkriti vlastitu perspektivu kao i doživjeti postojanje drugačije, tuđe perspektive vidim kao znak duševnog zdravlja ili ostvarenje životnog zadatka.

Odrastanje je tako put od zajedničke, istovjetne perspektive, preko spoznaje vlastite, subjektivne perspektive pa sve do spoznaje istovremenog postojanja dviju različitih perspektiva. To je put od posvemašnje “objektivnosti”, kroz iskustvo vlastite “subjektivnosti”, sve do doživljaja zajedničke “intersubjektivnosti”. Spomenute su perspektive svijeta vezane uz određene razvojne faze djeteta i ne mogu se preskočiti bez posljedica. Svaka se razvojna faza treba dovršiti do kraja, ne može se ubrzati ili skratiti. Svi psihološki problemi koje poznajemo znak su da određena razvojna faza nije dovršena do kraja već je iznenadno, traumatski prekinuta. Ako želimo da dijete jednog dana postane osoba s vlastitom, autentičnom perspektivom, trebamo mu pružiti iskustvo identifikacije s roditeljem, kao i iskustvo posvemašnje subjektivnosti.

Za nastavak teksta potrebno se registrirati ovdje!

Psihologija umjetnosti , , , , , ,