Destruktivne fantazije i ljubav

veljača 16, 2019

Destruktivne fantazije i ljubav

 

 

 

 

U prvim danima psihoanalize, prije stotinu godina, tumačiti odnos dvoje ljudi bilo je jednostavno. Po Freudu, u ljubavni odnos svatko ulaže neizbježne nagone – instinkt ljubavi i instinkt agresije. Smisao je zrelog odnosa prepoznati ambivalenciju nagona i ojačati ego kako bi sadržavao te dvije oprečne sile. Već u osvit psihoanalize destrukcija i destruktivne fantazije našle su svoje mjesto u tumačenju odnosa.
Na žalost, Freuda se danas nastoji zaboraviti, a njegovu se teoriju o destruktivnoj strani osobnosti nastoji potisnuti. Svakodnevno se otvaraju nove škole psihoterapije koje stvaraju iluziju kako se susret s vlastitom i tuđom agresijom može nekako izbjeći.
Destrukcija nije popularna tema.

Stoga se svaki klijent u početku svoje psihoterapije, suočen s vlastitom ljutnjom pita:
– Zašto se trebam ljutiti, što imam od toga?
– Postoji, nadam se, i još nešto osim ljutnje?
– Do kada će moja ljutnja trajati, valjda neće čitav život?
– Ako se prestanem kontrolirati i oslobodim ljutnju, hoće li svi znati i kazniti me?

No kada, nakon nekoliko godina analize, na svoje veliko iznenađenje klijent otkrije kako na mjesto riječi “ljutnja” dolazi riječ – “život”, odgovori dolaze sami po sebi.

Vjerujem kako bez spoznaje vlastite destruktivnosti i agresivnosti nije moguće ostvariti iskren odnos s drugom osobom.
Ljubav nije dovoljna!

 

Destrukcija u odnosu

Za prekid odnosa ili ljubavne veze često se kaže kako je – “ljubav presušila”, ili kako se – “ljubav potrošila”. Za kraj veze tako se krivi – nedostatak ljubavi. Smisao je svakog odnosa – ljubav, iz nje sve kreće, u nju se sve vraća. Ako ljubavi nema, tu se ne može učiniti ništa.

Za nastavak teksta potrebno se registrirati ovdje!

Psihološki problemi , , , , ,