Winnicott i Heidegger o destrukciji

veljača 10, 2018

Winnicott i Heidegger o destrukciji

 

 

 

Psihoanaliza s tradicijom od stotinu godina može u malom ilustrirati razvoj moderne filozofije koja traje gotovo pola tisućljeća. Razvoj moderne filozofije od sedamnaestog stoljeća do danas vidimo u njenom kretanju od vještine spoznavanja, epistemologije, prema vještini bivanja, ontologiji. Put filozofije od Descartesa do Heideggera, sličan je putu psihoanalize od Freudove teorije odvojenih, izoliranih nagona do Kohutove teorije o zajedništvu subjekta i objekta, intersubjektivnom polju. Na tom putu od izoliranih nagona prema intersubjektivnosti gotovo pola stoljeća psihoanalize ispunjeno je tzv. teorijom objektnih odnosa. Vjerujemo kako teorija objektnih odnosa odgovara onome što nazivamo “skandalom filozofije”.

Krajem osamnaestog stoljeća filozof Immanuel Kant kaže – Pravi je skandal da nakon nekoliko tisuća godina filozofije još uvijek ne možemo dokazati postojanje vanjskog svijeta već to ostavljamo vjeri. Mi u vanjski svijet ili vjerujemo ili ne. Drugi je veliki filozof koji je pokušao ispraviti taj nedostatak filozofije, od njenih početaka do danas, Martin Heidegger. On je svoj projekt usmjerio u pravcu u kojem je potraga za dokazom o vanjskom svijetu besmislena. Čitava je njegova filozofija pokušaj da uništi svaki tračak dualizma i sumnje u vanjski svijet. Kao što znamo, Heidegger se nastavlja na tradiciju Franza Brentana koji kaže kako je svaka naša misao uvijek misao o nečemu, i na filozofiju Edmunda Husserla koji kaže kako je svaki doživljaj, svako iskustvo, uvijek iskustvo vanjskog svijeta. Tako u filozofiji fenomenologije i egzistencijalizma vanjski svijet nije potrebno dokazivati, sam je život dokaz postojanja svijeta oko nas. Prema tome, Descartesova tvrdnja – Mislim, dakle postojim!, treba izgledati – Mislim, dakle postojim u svijetu!

Zanimljivo je kako su filozofi do Heideggera pokušavali dokazati postojanje svijeta, dok im postojanje ljudi nije bilo važno. To možemo razumjeti pošto su do sedamnaestog stoljeća obitavali u svijetu misticizma, a nakon toga u svijetu metafizike. U svijetu misticizma sebe su određivali kroz odnos s bogom, a u doba racionalnosti i empirizma, u doba razuma, kroz odnos sa znanosti. Drugim riječima, do Heideggera bilo je moguće odrediti svoju osobnost izvan ljudskog svijeta, ali nakon njegove knjige Bitak i vrijeme to više nije moguće.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Filozofija u psihologiji , , , , , ,