U srcu tame – skladatelj György Ligeti

veljača 4, 2017

U srcu tame – skladatelj György Ligeti

 

 

Do dvadesetog je stoljeća umjetnost nastojala stvoriti harmoniju, konstruirati djelić svemira u kojem je sve povezano i u odnosu. Time se pokušalo ostvariti doživljaj jedinstva i stabilnosti u nestabilnim vremenima.

Početkom dvadesetog stoljeća glazba, baš kao i drugi umjetnički mediji, sve se manje bave povezivanjem i konstrukcijom svijeta, a sve više njegovom dekonstrukcijom. Neizrecivi užasi i stradanja prvog i drugog svjetskog rata uništili su povjerenje umjetnika u lijepo, u harmoniju i jedinstvo.
Umjetnost se sada bavi tumačenjem nestabilnosti, dekonstrukcijom svih stabilnih sustava, od čovjeka do prirode. Iz perspektive moderne umjetnosti s početka dvadesetog stoljeća, cjelovitost i stabilnost nisu realni, stvarni. Stvarne pojave samo su raspad i fragmentacija. Jedina su istina kriza i kaos!

Slikarstvo tu krizu, kaos i fragmentaciju nastoji izraziti kroz kubizam, fovizam, poentilizam, ekspresionizam, apstrakciju, nadrealizam, enformel…
U glazbi to su atonalnost, aleatorika, mikropolifonija, dodekafonija, minimalizam…

Umjetnici atonalnosti i disharmonije govore o slomljenom pojedincu koji živi u slomljenom društvu. U tome se klasična umjetnost razlikuje od moderne i postmoderne.

 

Što je klasična glazba?

Cilj je klasične glazbe vratiti vjeru pojedinca u harmoniju i jedinstvo svijeta.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija umjetnosti , , , , ,