Trauma u modernom dobu

rujan 28, 2018

Trauma u modernom dobu

 

 

 

 

“U kasno proljeće Herzoga je preplavila potreba da objasni, da se izrazi, da stavi u perspektivu, da se zbliži. Skriven u dalekoj zabiti, pisao je fanatično, neprekidno, ljudima iz javnog života, novinama, prijateljima i rođacima, na kraju i mrtvima, svojim mrtvim prijateljima, naposljetku i slavnim mrtvima…”
Saul Bellow, Herzog

 

U srcu svemira, baš kao i u srcu svakog čovjeka jest – briga!
Briga povezuje svemir, baš kao što briga povezuje čovjeka i daje mu smisao.

Drevni Talmud, knjiga židovske mudrosti, govori o svemiru kojeg na okupu drži 36 pravednika. U svakom trenutku jedinstvo svijeta održava 36 dobrih ljudi, (Tzaddika), koji svojim dobrim djelima čuvaju svijet od propasti. Njih tridesetšestorica, (Vaved Lav-Niks), svojom brigom čuvaju ljudskost od zaborava. Jednom, kada svijet ostane bez zadnjeg pravednika, ljudskost će biti zauvijek izgubljena, nestat će u tami i zaboravu.

Biti čovjekom znači imati svog pravednika, Tzaddika, koji misli na nas i o nama brine. Svojom brigom on nas štiti od kaosa, od raspada i fragmentacije. On nas iscjeljuje, daje nam značaj.

“San je ljudskog srca, ma koliko ga mi prezirali, zaokružiti svoj život, udahnuti mu važnost, značaj. Nekim nama neshvatljivim putem. Prije smrti. Imati još jednu šansu, posljednju, da spoznamo pravdu. Istinu…”
Saul Bellow, Herzog

Za neke je ljude svijet već pao u tamu i zaborav, a njihova je ljudskost zauvijek izgubljena. Njihov je svemir izgubio i posljednjeg pravednika, njihov svijet više ništa ne drži na okupu.

Iznenadnu spoznaju kako u našem svijetu nema dobrih ljudi, pravednika, i kako nas više nitko ne drži na okupu zovemo – trauma.

 

Užasi traume

“Patnja oplemenjuje? Ne, patnja lomi ljude, mrvi ih, mrači um. Vidiš li kako su jezivo ljudska bića smrvljena bolom, kako prvo gube svoju ljudskost, tako da je njihova smrt totalni poraz…”
Saul Bellow, Herzog

Svi živimo na rubu kaosa, od pada u bezdan čuva nas empatija ljudi koji o nama brinu. Od užasa ludila čuva nas misao kako u svijetu postoji barem jedna osoba koja ne želi našu smrt, barem jedna osoba koja nam želi dobro. Tek s njom u našem srcu svijet postaje dom, prostor kome pripadamo i koji pripada nama. Tek kada je u njemu netko tko brine svijet postaje naš, kao što i mi postajemo njegovi.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihološki problemi , , , , , ,