Trauma i vječno vraćanje

siječanj 15, 2017

Trauma i vječno vraćanje

 

 

 

Trauma je pukotina u tkivu vremena i prostora, iznenadni prekid u doživljaju svijeta kao cjeline.
Za žrtvu traume kažemo kako je “zaleđena” u vremenu i prostoru. Vrijeme prolazi, svijet se mijenja, ali žrtva traume ostaje ista, okamenjena. Spomenuto stanje zaleđenosti, u kojem nema promjene, sve je uvijek isto, filozof Nietzsche zove “vječno vraćanje”. To je vječni povratak u situaciju i trenutak traume, odnosno, trenutak traume nikad ne prolazi, u njemu se živi, ničega drugog i nema.

Što to zapravo znači?

Sebstvo obično tumačimo kao dijalog nas i svijeta. Time hoćemo reći kako je potrebno da s “druge strane” postoji netko tko nas može čuti i vidjeti, prepoznati i prihvatiti. U “normalnom” životu mi vjerujemo da svijet ima dovoljno empatije da nas shvati. Bez empatije ne bi mogli, jer je ona ljepilo koje povezuje fragmente, dijelove našeg sebstva. Tih je fragmenata pet, to su naših pet osjetila koji se, pod ljekovitim djelovanjem empatije, povezuju u jednu smislenu cjelinu. Naše sebstvo.

Ako želimo zadržati svoju cjelovitost u prostoru i vremenu, tada je potrebno da svijet, iz trenutka u trenutak, reagira na naše biće. Svijet, u većini slučajeva, zaista i reagira na naše postojanje, na svijet mi utječemo, naša pojava i naše ponašanje stvaraju reakcije. Zato smo već stekli iskustvo da u svijetu, tamo vani, ima nekoga tko nas vidi i tko nas čuje. Na to smo navikli, na to više i ne obraćamo pažnju.

Što je trauma?

Trauma je naglo i neugodno otkriće kako u svijetu, tamo vani, nema nikoga, mi smo sami, svijetu ne značimo ništa! Ta se bolna spoznaja može pokrenuti u različitim situacijama, svejedno radilo se o prometnoj nesreći, ratu, smrti člana obitelji, silovanju, bolesti ili nekoj drugoj tragediji. Zajednički je nazivnik tih nesretnih događaja bolno iskustvo da nas svijet ne vidi, da u njega ne možemo imati povjerenja, da smo sami u svemiru. Naš se dijalog sa svijetom tog trenutka prekida, mi ostajemo okamenjeni u stanju u kojem smo se zatekli, zaleđeni zauvijek.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija djetinjstva , , , ,