Tag Archives: Trauma

studeni 29, 2018

Autizam i psihoanaliza – Frances Tustin

 

 

 

 

Svaki se čovjek rađa prerano. Iz ekstaze jedinstva u trenu je bačen u agoniju samostalnog života kojeg ne razumije. To je izvorna trauma koju ni sva empatija svijeta ne može do kraja iscijeliti. Empatije nikada nema dovoljno, agonija bivanja u svijetu za većinu je ljudi neizdrživa. Od fizičke i psihološke smrti svi se štitimo psihološkim obranama, one pomažu da ublažimo bolnu spoznaju samostalnog života. Svaka nas psihološka obrana na svoj način vraća u doba prije rođenja, u stanje jedinstva s majkom. Neke obrane ne zadiru previše u realnost našeg života, neke obrane stvaraju svoju vlastitu realnost, a neke obrane poriču da smo uopće i rođeni. U svijetu tih obrana još smo “jedno tijelo” s majkom, pupčana vrpca još nije prekinuta, svijet još nije stvoren. Takva je psihološka obrana – autizam, područje proučavanja britanske psihoanalitičarke Frances T… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
studeni 16, 2018

Intruzivna majka i shizoidni poremećaj

 

 

 

 

Mnogi se psihoanalitičari slažu kako je temeljni problem svakog čovjeka težnja povratku u tzv. “shizoidno stanje”, odnosno, težnja ka odvajanju od ljudskog društva. Uslijed trauma i frustracija koje prijete rušenjem uvijek krhke psihičke strukture, barem jednom pomislimo kako bi bilo dobro zatvoriti granice svoje osobnosti, ne dozvoliti “okrutnom” svijetu da u nas prodre. Ne dozvoliti svijetu da kao “slon u staklani” poruši sve što smo do sada sagradili. Odvojiti se od svijeta, otići na pusti otok ili daleko brdo, često vidimo kao jedini izlaz od bolnih afekata koji nastaju prodorom hladnog, neempatičnog, “okrutnog” svijeta. No nismo svi u prilici “zauvijek otputovati”, stoga svoju ranjivu osobnost od svijeta štitimo tzv. – shizoidnim poremećajem. To je stanje u kojem sam od svijeta odvojen, nitko do mene ne … Nastavak teksta...

Psihološki problemi
studeni 9, 2018

Opsesivno kompulzivni poremećaj – magija 21. stoljeća

 

 

 

 

Prije svakog ispita Tanja mora obući istu staru čarapu koja joj “pomaže” već treću godinu. Do fakulteta ide desnom stranom ulice, obavezno gledajući u pod. Ako iz stana slučajno zakorači lijevom nogom, na ispit tog dana može zaboraviti.

Darko u svom novčaniku uvijek nosi novčanicu od deset dolara, o novcu uvijek govori “pozitivno”. “Zakon privlačnosti” kaže kako se dobre stvari događaju onima koji misle “pozitivno”, a novac uvijek “privlači” novac. Pitam Darka koliko je zaradio do sada, on odgovara – Jako malo, još nisam dovoljno “pozitivan”, radim na tome.

Slično tome, australski domorodac, Aborigin, kad priziva kišu tri dana ne jede meso, a pleme s ušća Amazone kad ubije krokodila, što je najveći tabu, tri dana ne izlazi iz kolibe.

Magični rituali koje izvode Tanja i Darko ne razlikuju se zna… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
listopad 18, 2018

Hildegard von Bingen i Marina Abramović – Ekstaza u umjetnosti

 

 

 

 

Afekti, osjećaji, raspoloženja modernog čovjeka nikada više neće biti tako duboki i snažni kakvi su bili nekada, u staro doba. Danas živimo u “doba razuma”, središte ljudskog bića nije više srce kao nekada, već razum. Svoju su emotivnu “površnost” mnogi prepoznali pa na različite načine pokušavaju vratiti intenzitet doživljaja, osjećaj života.

Ipak, vjerujemo kako od svih afekata, osjećaja i raspoloženja, modernom čovjeku najviše nedostaje – ekstaza, taj intenzivni doživljaj kako smo se prepustili nečemu većem od nas, kako smo postali dijelom nečega boljeg od nas. Moderni je čovjek na svom putu oslobođenja i emancipacije, na putu ravnopravnosti, izgubio iskustvo postojanja nečega većeg i boljeg od njega samog. Ako smo svi ravnopravni, zašto bi netko bio od mene bio – “bolji”? No u podsvijesti svakog čovjeka, u … Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
rujan 28, 2018

Trauma u modernom dobu

 

 

 

 

“U kasno proljeće Herzoga je preplavila potreba da objasni, da se izrazi, da stavi u perspektivu, da se zbliži. Skriven u dalekoj zabiti, pisao je fanatično, neprekidno, ljudima iz javnog života, novinama, prijateljima i rođacima, na kraju i mrtvima, svojim mrtvim prijateljima, naposljetku i slavnim mrtvima…”
Saul Bellow, Herzog

 

U srcu svemira, baš kao i u srcu svakog čovjeka jest – briga!
Briga povezuje svemir, baš kao što briga povezuje čovjeka i daje mu smisao.

Drevni Talmud, knjiga židovske mudrosti, govori o svemiru kojeg na okupu drži 36 pravednika. U svakom trenutku jedinstvo svijeta održava 36 dobrih ljudi, (Tzaddika), koji svojim dobrim djelima čuvaju svijet od propasti. Njih tridesetšestorica, (Vaved Lav-Niks), svojom brigom čuvaju ljudskost od zaborava. Jednom, kada svijet ostane bez zadnjeg pravednika, ljudskost će biti zauvijek izgu… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
travanj 6, 2018

Dekonstrukcija zaljubljenosti i religioznog osjećaja

 

 

 

Obično kažemo kako autentičnu cjelovitost postižemo isključivo kroz zajedništvo, empatiju i usklađenost s drugim ljudima. Život je “bivanje s drugima”, Heideggerov – Mitsein. No i bez drugih možemo zadržati doživljaj cjeline koristeći tzv. psihičke obrane ili kompenzacije. Kao što već znamo, psihologija osobnosti razlikuje dvije grupe obrana ili kompenzacija kojima se čovjek štiti od raspada ili fragmentacije. To su – ambicije i ideali, koji su redovita tema naših razgovora.

Prošli puta govorili smo o ambicijama. Rekli smo kako u nedostatku empatije i zajedništva, prostora u kojem bi svoje osjećaje nesmetano dijelio, čovjek svoja iskustva organizira u smislenu cjelinu kroz fantaziju – Ja sam sve! Ta se fantazija može izraziti i – Ja sam savršena cjelina, a ti si dio mene! Rekli smo i kako ta organizacija iskustva strukturira naš ego i naše … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
siječanj 12, 2018

Rodni identitet u vremenu krize

 

 

 

 

 

Veoma je jednostavno odgovoriti na pitanje – Što je čovjek? Ne postoji stanica, molekula, atom našeg tijela kojeg znanost već nije proučila, analizirala. O tome što je čovjek znamo sve! Mnogo je teže odgovoriti na pitanje – Tko je čovjek? Još uvijek ne postoji znanstvena metoda koja bi analizirala izvor i smisao života, otkrila tajno mjesto u mozgu gdje se skriva duša.

Odgovor na pitanje – Tko je čovjek? ne smije doći izvana, jer nitko ne može govoriti u moje ime, nitko ne može znati moje vlastito iskustvo života, moj doživljaj bivanja u svijetu. Odgovor ne smije doći iznutra jer bez svijeta, bez drugih ljudi moje postojanje gubi smisao, ja živim samo u svijetu.

Vjerujemo kako je filozofija Martina Heideggera i psihoanaliza Heinza Kohuta, do sada barem, ponudila najbolji odgovor: Čovjek je bivanje s drugima – Mitsein! To potvrđuje Kohut svojim riječima… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 22, 2017

R. D. Laing – Povratak u svijet ljudi

 

 

 

 

“Ludilo – posve razumna prilagodba nerazumnom svijetu…”
Ronald Laing

 

Moderna psihijatrija temeljena na medicinskom modelu po kojem je čovjek odvojen od svijeta i zatvoren u svoj um, u svoj mozak, nije ostvarila svoje obećanje – kako će ukinuti ljudsku patnju. Epidemija depresije i tjeskobe širi se svijetom, a patnju ne smanjuju ni ogromne količine lijekova koje industrija svakog dana proizvodi na tone. Nema sumnje, za depresiju i tjeskobu treba nešto više od lijeka, nešto više od biologije i kemije.
Kao što već znamo, jedini je lijek za psihičke probleme – empatija, slušanje bez predrasuda.

Ronald Laing jedan je od prvih psihijatara koji se razočarao u medicinski model tumačenja psihoze, onaj po kojem je psihoza “u glavi”, i prihvatio onaj filozofski, fenomenološko-egzistencijalistički, po kojem je psihoza “u svij… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 22, 2017

Tjeskoba, anksioznost, briga…

 

 

 

 

Tko se od nas može sjetiti vremena bez briga, vremena kada smo posljednji puta bili bezbrižni? Kada smo živjeli u sadašnjem trenutku, ne razmišljajući o svim mračnim stvarima koje se mogu dogoditi sutra. Stvarno, život svakoga od nas označen je brigama. Brige su strah od budućnosti, neugodan osjećaj da ne znamo što nas u životu očekuje, strah da svojim životom ne možemo upravljati niti nadzirati.

Pitamo se, jesu li naše brige opravdane, čeka li nas zaista užasan kraj, propast kakvu ne možemo ni zamisliti? Ili se kraj može nekako izbjeći, zaobići?
Drugim riječima, možemo li izbjeći brige i strah, ili su one dio našeg života, od djetinjstva do smrti? Filozofi i psihoanalitičari s kraja dvadesetog, i početka dvadeset i prvog stoljeća, složili bi se u jednom – sve nas čeka skori kraj, neizbježna katastrofa, ali ono što možemo izbjeći su – brige i strah!

Oni se tako … Nastavak teksta...

Psihološki problemi
kolovoz 4, 2017

Amalia Rodrigues – Fado je tužna sudbina

 

 

“Svoje se prve lutke ne sjećam, ali se sjećam svog prvog fada!”
Amalia Rodrigues

Svaki čovjek žalovanjem raste.
Kroz bezbroj sitnih rastanaka, gubitaka, smrti, svatko od nas otkriva smisao života, otkriva kako je to biti “čovjekom među drugim ljudima”. Kada bi tuga i žalost nestali iz naših života dogodilo bi se nešto strašno, život bi izgubio smisao, drugi nam ljudi više ne bi bili važni, kao da ih i nema. Zato trenutke tugovanja treba posebno cijeniti, njegovati ih kao posebnu rijetkost, jer u našem modernom dobu tugovanje i žalovanje umiru. Na njihovo mjesto dolazi euforija, manija i drugo poricanje bolnih osjećaja.
Umjetnost je, od svog postanka do danas, uvijek bila prostor u kojem obitavaju bolni osjećaji i afekti. Ona je prostor u kojem se oni dijele da svijetom.
Takav prostor, dom za bolne osjećaje, jest i glazba.

U sljedećem tekstu govorim o glazbi općenito, o psiho… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
srpanj 21, 2017

Alexithymia – bez riječi za osjećaje

 

 

psihoterapija

 

 

Sanja, tridesetogodišnja djevojka, upravo je izgubila svoj posao zapravo i ne znajući zašto. Po njenim riječima, nije vidjela smisla u svakodnevnom dolasku u ured, druženju s kolegama, razgovorima u kantini za vrijeme pauze i sličnim socijalnim aktivnostima. Iako okružena ljudima, tamo se osjećala usamljenom. Željela je pripadati, ali nije znala kako se to radi. Kod kuće je bilo slično. Razgovori s dugogodišnjim momkom bili su joj dosadni i površni. U vezi i nije bila zbog momka već da ne bude sama.

U psihoterapiji se ponavljala ista situacija. Sanja nije imala što za reći, nije mogla naći temu za razgovor. Djelovala je depresivno, bez tračka vitalnosti. Njen je terapeut naposljetku počeo s pitanjima o svakodnevnim stvarima, kako je njena sestra?, je li razgovarala sa svojom majkom?, kako je njen pas, je li ga prošetala danas? Na kraju je priznala da psa šeće veoma rijetko jer ne voli iz… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
srpanj 14, 2017

Amae – japanska čežnja za stapanjem

 

psihoterapija

 

Brojne su sličnosti i razlike među zapadnom i istočnom kulturom. Kultura Japana posjeduje običaje koje mi zapadnjaci često ne možemo razumjeti. Mnogo je japanskih riječi koje ne možemo prenijeti u našu kulturu, za njih ne postoji odgovarajući pojam.
Takva je i japanska riječ – Amae.

Amae možemo odrediti kao čežnju za stapanjem, želju da postanemo dijelom nekog većeg od nas samih, tko će se za nas brinuti i tješiti nas u trenucima krize.
Japanski psihoanalitičar Takeo Doi tvrdi kako je baš Amae ta temeljna razlika između Japana i zapada. Stvarno, kad bolje pogledamo, odgoj djece na zapadu usmjeren je prema razvoju autonomije, borbenosti i ambicija. U Japanu, baš obratno, za djecu se vjeruje kako posjeduju potrebu za stapanjem i bliskosti, i roditelj im to i daje. Mnogo je aktivnosti koje djeca u Japanu mogu samostalno obavljati, baš kao i njihovi vršnjaci na zapadu, ali to ipak za njih čine nji… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
siječanj 15, 2017

Trauma i vječno vraćanje

 

 

 

Trauma je pukotina u tkivu vremena i prostora, iznenadni prekid u doživljaju svijeta kao cjeline.
Za žrtvu traume kažemo kako je “zaleđena” u vremenu i prostoru. Vrijeme prolazi, svijet se mijenja, ali žrtva traume ostaje ista, okamenjena. Spomenuto stanje zaleđenosti, u kojem nema promjene, sve je uvijek isto, filozof Nietzsche zove “vječno vraćanje”. To je vječni povratak u situaciju i trenutak traume, odnosno, trenutak traume nikad ne prolazi, u njemu se živi, ničega drugog i nema.

Što to zapravo znači?

Sebstvo obično tumačimo kao dijalog nas i svijeta. Time hoćemo reći kako je potrebno da s “druge strane” postoji netko tko nas može čuti i vidjeti, prepoznati i prihvatiti. U “normalnom” životu mi vjerujemo da svijet ima dovoljno empatije da nas shvati. Bez empatije ne bi mogli, jer je ona ljepilo koje povezuje fragmente, dijelo… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
prosinac 26, 2016

Kreativnost i ludilo – genij Vincenta van Gogha

 

 

“Uložio sam svoje srce i dušu u umjetnost, izgubio svoj um u procesu…”
Vincent van Gogh

Zašto su genijalnost i ludilo tako često povezani, tako često dolaze skupa? Zašto je kreativnost nerijetko povezana s gubitkom razuma? Koliki su filozofi, znanstvenici, a posebno umjetnici svoj genij platili gubitkom razuma?
U sljedećem tekstu pokušat ću dati svoje tumačenje kreativnosti kao – bivanja van duha vremena.

Kreativnost je, kako se meni čini, posve novi način organizacije svijeta kakav nije postojao nikada ranije u povijesti. Svejedno radilo se o znanosti ili umjetnosti, kreativna osoba slaže elemente svog svijeta na posve nov i još neviđen način. Dijelove svog svemira kreativna osoba, genij, organizira u cjelinu na način kojeg nije mogla vidjeti ni naučiti u svijetu u kojem obitava. Vjerujem stoga kako genij živi van duha vremena i tradicije.

Život van duha vremena znač… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
studeni 23, 2016

Umjetnost kao iscjeljenje – Frida Kahlo

 

 

Što je naš najveći strah, čega se najviše bojimo, je li to smrt, bolest, starost ili možda samoća, odbacivanje, poniženje?
Ima li svatko svoj vlastiti osobni užas ili postoji jedan strah zajednički svim ljudima?
Ja vjerujem kako je najveći strah kojeg možemo doživjeti – gubitak ljudskosti!
Gubitak ljudskosti onaj je zajednički strah, zajednički nazivnik, koji povezuje sve ljude svih vremena, na svim kontinentima. Od svojih početaka, ljudski rod koristi iste ili slične načine kako bi ostvario i zadržao ljudskost, čovječnost, te se zaštitio od pada u svijet nežive tvari.

Što je ljudskost?

Znamo za stotine ideja i teorija koje tumače kako se postaje ljudskim bićem, kako nastaje čovjek.
Psihologija sebstva, kojom se bavimo u našoj udruzi, nastoji afirmirati fenomenološko-egzistencijalističku perspektivu o tome što nas čini ljudima.
Tri su bitne odrednice psihologije sebstv… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti