Tag Archives: Robert Stolorow

studeni 29, 2018

Autizam i psihoanaliza – Frances Tustin

 

 

 

 

Svaki se čovjek rađa prerano. Iz ekstaze jedinstva u trenu je bačen u agoniju samostalnog života kojeg ne razumije. To je izvorna trauma koju ni sva empatija svijeta ne može do kraja iscijeliti. Empatije nikada nema dovoljno, agonija bivanja u svijetu za većinu je ljudi neizdrživa. Od fizičke i psihološke smrti svi se štitimo psihološkim obranama, one pomažu da ublažimo bolnu spoznaju samostalnog života. Svaka nas psihološka obrana na svoj način vraća u doba prije rođenja, u stanje jedinstva s majkom. Neke obrane ne zadiru previše u realnost našeg života, neke obrane stvaraju svoju vlastitu realnost, a neke obrane poriču da smo uopće i rođeni. U svijetu tih obrana još smo “jedno tijelo” s majkom, pupčana vrpca još nije prekinuta, svijet još nije stvoren. Takva je psihološka obrana – autizam, područje proučavanja britanske psihoanalitičarke Frances T… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
studeni 16, 2018

Intruzivna majka i shizoidni poremećaj

 

 

 

 

Mnogi se psihoanalitičari slažu kako je temeljni problem svakog čovjeka težnja povratku u tzv. “shizoidno stanje”, odnosno, težnja ka odvajanju od ljudskog društva. Uslijed trauma i frustracija koje prijete rušenjem uvijek krhke psihičke strukture, barem jednom pomislimo kako bi bilo dobro zatvoriti granice svoje osobnosti, ne dozvoliti “okrutnom” svijetu da u nas prodre. Ne dozvoliti svijetu da kao “slon u staklani” poruši sve što smo do sada sagradili. Odvojiti se od svijeta, otići na pusti otok ili daleko brdo, često vidimo kao jedini izlaz od bolnih afekata koji nastaju prodorom hladnog, neempatičnog, “okrutnog” svijeta. No nismo svi u prilici “zauvijek otputovati”, stoga svoju ranjivu osobnost od svijeta štitimo tzv. – shizoidnim poremećajem. To je stanje u kojem sam od svijeta odvojen, nitko do mene ne … Nastavak teksta...

Psihološki problemi
listopad 5, 2018

Dekonstrukcija mita o neutralnom terapeutu

 

 

 

Od svojih je početaka psihoterapija utemeljena u prirodnim znanostima.
Kao što znamo, temeljno je načelo prirodnih znanosti – neutralnost promatrača. Promatrač ne smije svojom subjektivnosti utjecati na rezultate mjerenja. Tako je i Sigmund Freud, otac klasične psihoanalize, sagradio svoju terapiju oko ideje neutralnog terapeuta. Najveći je ideal moderne psihoterapije stoga – objektivnost.
Pitamo se – može li terapeut svoju subjektivnost nekako potisnuti ili sakriti, a još se više pitamo – treba li to učiniti?

No i prirodne znanosti pomalo odustaju od ideje kako su promatrač i promatrani posve odvojeni objekti. Danas znamo kako promatrač svojom perspektivom ipak utječe na rezultate mjerenja, barem u prostorima kvantne fizike. Suvremena se fizika tako pita – Kada se u šumi sruši stablo, a to nitko ne vidi, je li se stablo zaista srušilo?
Time moderna fizi… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
kolovoz 17, 2018

Zen u umjetnosti gađanja lukom

 

 

 

Japanska umjetnost gađanja lukom veoma se razlikuje od sportskog streličarstva popularnog na zapadu. Dok je cilj sportskog streličarstva pogoditi metu pod svaku cijenu, pa čak ako se pri tome trebamo odreći vlastite osobnosti, smisao je japanskog gađanja lukom potvrditi vlastitu osobnost pa čak ako pri tome metu i promašimo.U ovom slučaju razlika između Zapada i Japana odgovara razlici između modernog i postmodernog.

Obično kažemo kako je modernizam nastao kao reakcija na misticizam i tradicionalizam starog doba. Staro doba nije poznavalo pojam subjekta, čovjek se određivao kroz identifikaciju i stopljenost s autoritetom, crkvom, kraljem, ocem. Spoznajom vlastite subjektivnosti, odnosno, doživljajem kako Ja može biti centrom inicijative i nosiocem utisaka, potreba za identifikacijom i stapanjem sa simbolom moći nestaje. U modernizmu je stoga naglasak na individualnosti, auton… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
ožujak 2, 2018

Logoterapija i psihoanaliza – Viktor Frankl

 

 

 

 

Postoji izreka – Što me ne ubije, to me ojača!

Međutim, svi znamo ljude koji su prošli užase rata, zlostavljanja i zapuštanja, koji su doživjeli kako je čitav svijet protiv njih. Te su užase oni preživjeli, ti su ljudi još uvijek među nama, ali njihov je život sada bez smisla. Da se zaštite od užasnih razočaranja, od posvemašnjeg gubitka smisla i povjerenja u svijet, oni su smisao i povjerenje odbacili. Sada žive na drugačijoj razini postojanja, ne posve ljudskoj. Cilj je psihoterapije pomoći tim ljudima ponovo osjetiti smisao života, u cijelosti vratiti doživljaj ljudskosti. Stoga psihoterapija i filozofija nastoje odrediti temeljne ljudske potrebe, odgovoriti na pitanje – Koja to kvaliteta čini čovjeka, u kojim prilikama ona nestaje i što učiniti da se vrati?

Filozofe i terapeute koji se time bave možemo podijeliti u dvije grupe:
– One koji vjeruju kako se r… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 30, 2017

Bijes i vrijeme – Peter Sloterdijk

 

 

 

Sve počinje bijesom, na početku je svega – bijes!

Srdžba je riječ kojom počinje najstarije europsko književno djelo, Homerova Ilijada – “Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina!”
Ahilej, najveći antički junak, ljut je zbog nepravde i mora ju odmah ispraviti. Na bojnom polju Troje on je neustrašiv, ubija desetke, stotine, tisuće vojnika! Snagu mu daje ponos, srdžba ga odvaja od robova, slugu i gomile koja ponosa nema. Ponos, to svjetlo bogova, daje Ahileju takvu snagu i moć da se okreće i protiv bogova samih. Takvog osvajača Grčka više neće vidjeti.

Tih dana filozof Platon ponire u dubine ljudske duše, nastoji otkriti što je pokreće. Ljudsku dušu, kaže Platon, čine tri dijela: Logos – središte razuma i mudrosti, Eros – središte gladi i žudnje, i Thymos – središte ponosa i srdžbe. Ljudska je duša cjelovita kada je u ravnoteži tih t… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
siječanj 15, 2017

Trauma i vječno vraćanje

 

 

 

Trauma je pukotina u tkivu vremena i prostora, iznenadni prekid u doživljaju svijeta kao cjeline.
Za žrtvu traume kažemo kako je “zaleđena” u vremenu i prostoru. Vrijeme prolazi, svijet se mijenja, ali žrtva traume ostaje ista, okamenjena. Spomenuto stanje zaleđenosti, u kojem nema promjene, sve je uvijek isto, filozof Nietzsche zove “vječno vraćanje”. To je vječni povratak u situaciju i trenutak traume, odnosno, trenutak traume nikad ne prolazi, u njemu se živi, ničega drugog i nema.

Što to zapravo znači?

Sebstvo obično tumačimo kao dijalog nas i svijeta. Time hoćemo reći kako je potrebno da s “druge strane” postoji netko tko nas može čuti i vidjeti, prepoznati i prihvatiti. U “normalnom” životu mi vjerujemo da svijet ima dovoljno empatije da nas shvati. Bez empatije ne bi mogli, jer je ona ljepilo koje povezuje fragmente, dijelo… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva