Tag Archives: Dijete

studeni 29, 2018

Autizam i psihoanaliza – Frances Tustin

 

 

 

 

Svaki se čovjek rađa prerano. Iz ekstaze jedinstva u trenu je bačen u agoniju samostalnog života kojeg ne razumije. To je izvorna trauma koju ni sva empatija svijeta ne može do kraja iscijeliti. Empatije nikada nema dovoljno, agonija bivanja u svijetu za većinu je ljudi neizdrživa. Od fizičke i psihološke smrti svi se štitimo psihološkim obranama, one pomažu da ublažimo bolnu spoznaju samostalnog života. Svaka nas psihološka obrana na svoj način vraća u doba prije rođenja, u stanje jedinstva s majkom. Neke obrane ne zadiru previše u realnost našeg života, neke obrane stvaraju svoju vlastitu realnost, a neke obrane poriču da smo uopće i rođeni. U svijetu tih obrana još smo “jedno tijelo” s majkom, pupčana vrpca još nije prekinuta, svijet još nije stvoren. Takva je psihološka obrana – autizam, područje proučavanja britanske psihoanalitičarke Frances T… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
studeni 23, 2018

Bipolarni poremećaj i manično-depresivna shizofrenija

 

 

 

 

Biti “na vrhu svijeta”, doživjeti stanje “euforije” i “manije” iskustvo je kojeg svi volimo. Često ga i umjetno stvaramo kavom, cigaretama ili nekim drugim tvarima ili aktivnostima. S druge strane, biti “na dnu oceana”, kada smo mrtvi za svijet i svijet za nas, odnosno, biti “depresivan” veoma je bolno iskustvo i nastojimo ga prekinuti upotrebom nekih drugih tvari ili aktivnosti koje nam vraćaju “energiju”.

Te promjene u raspoloženju kada smo jedan trenutak “na vrhu svijeta”, a već drugi “na dnu oceana” nazivamo – bipolarni poremećaj. Slično tome, promjene u stavu, kada se jedan trenutak vidimo uspješnima, savršenima, svemoćnima, a već smo drugi trenutak obična “greška na nogama”, nazivamo – manično depresivna shizofrenija. U prvom slučaju govori… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
studeni 16, 2018

Intruzivna majka i shizoidni poremećaj

 

 

 

 

Mnogi se psihoanalitičari slažu kako je temeljni problem svakog čovjeka težnja povratku u tzv. “shizoidno stanje”, odnosno, težnja ka odvajanju od ljudskog društva. Uslijed trauma i frustracija koje prijete rušenjem uvijek krhke psihičke strukture, barem jednom pomislimo kako bi bilo dobro zatvoriti granice svoje osobnosti, ne dozvoliti “okrutnom” svijetu da u nas prodre. Ne dozvoliti svijetu da kao “slon u staklani” poruši sve što smo do sada sagradili. Odvojiti se od svijeta, otići na pusti otok ili daleko brdo, često vidimo kao jedini izlaz od bolnih afekata koji nastaju prodorom hladnog, neempatičnog, “okrutnog” svijeta. No nismo svi u prilici “zauvijek otputovati”, stoga svoju ranjivu osobnost od svijeta štitimo tzv. – shizoidnim poremećajem. To je stanje u kojem sam od svijeta odvojen, nitko do mene ne … Nastavak teksta...

Psihološki problemi
listopad 26, 2018

Glazbena terapija – uvod

 

 

 

 

Svako doba nosi svoje probleme, a temeljni je psihološki problem zapadne kulture danas – kriza osobnosti, krhak i lako lomljiv doživljaj vlastitog identiteta, ako ga uopće ima. Pitamo se – Kako nam glazbena terapija može pomoći riješiti psihološke probleme modernog društva?

Tradicija, odnosno, autoritet, temeljni organizatori osobnosti starog doba izgubili su svoj povišeni položaj – njih se preispituje, njima se ne vjeruje, njih se dekonstruira. Ako je nekada uzrok patnje bio – strogi superego, to veliko oko što kontrolira i nadzire ljudske porive i slobode, uzrok je patnje danas – posvemašnji nedostatak superega koji usmjerava naše ambicije i životu daje cilj i smisao. Bez svog ideala osobnost je uvijek u krizi, na rubu anihilacije, nestajanja.

Posljedice krize osobnosti ovdje dijelimo u tri grupe:

1. Doživljaj osobnosti koja nije cjelovita, vital… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
listopad 18, 2018

Hildegard von Bingen i Marina Abramović – Ekstaza u umjetnosti

 

 

 

 

Afekti, osjećaji, raspoloženja modernog čovjeka nikada više neće biti tako duboki i snažni kakvi su bili nekada, u staro doba. Danas živimo u “doba razuma”, središte ljudskog bića nije više srce kao nekada, već razum. Svoju su emotivnu “površnost” mnogi prepoznali pa na različite načine pokušavaju vratiti intenzitet doživljaja, osjećaj života.

Ipak, vjerujemo kako od svih afekata, osjećaja i raspoloženja, modernom čovjeku najviše nedostaje – ekstaza, taj intenzivni doživljaj kako smo se prepustili nečemu većem od nas, kako smo postali dijelom nečega boljeg od nas. Moderni je čovjek na svom putu oslobođenja i emancipacije, na putu ravnopravnosti, izgubio iskustvo postojanja nečega većeg i boljeg od njega samog. Ako smo svi ravnopravni, zašto bi netko bio od mene bio – “bolji”? No u podsvijesti svakog čovjeka, u … Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
rujan 28, 2018

Trauma u modernom dobu

 

 

 

 

“U kasno proljeće Herzoga je preplavila potreba da objasni, da se izrazi, da stavi u perspektivu, da se zbliži. Skriven u dalekoj zabiti, pisao je fanatično, neprekidno, ljudima iz javnog života, novinama, prijateljima i rođacima, na kraju i mrtvima, svojim mrtvim prijateljima, naposljetku i slavnim mrtvima…”
Saul Bellow, Herzog

 

U srcu svemira, baš kao i u srcu svakog čovjeka jest – briga!
Briga povezuje svemir, baš kao što briga povezuje čovjeka i daje mu smisao.

Drevni Talmud, knjiga židovske mudrosti, govori o svemiru kojeg na okupu drži 36 pravednika. U svakom trenutku jedinstvo svijeta održava 36 dobrih ljudi, (Tzaddika), koji svojim dobrim djelima čuvaju svijet od propasti. Njih tridesetšestorica, (Vaved Lav-Niks), svojom brigom čuvaju ljudskost od zaborava. Jednom, kada svijet ostane bez zadnjeg pravednika, ljudskost će biti zauvijek izgu… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
rujan 21, 2018

Narcistička kultura

 

 

 

“Ništa nije toliko uspješno kao privid uspjeha…
Christopher Lasch (1932. – 1994.)

Kada smo prije tridesetak godina čitali knjigu Christophera Lascha “Narcistička kultura”, većinu njegovih tvrdnji tada nismo razumjeli. Naše prostore, ovdje na jugoistoku Europe, još nije dohvatio val konzumerizma i kapitalizma, još se vjerovalo u ideale zajedništva i suradnje. Knjiga “Narcistička kultura” izgledala nam je kao djelo znanstvene fantastike. U svojoj knjizi Lasch je opisivao razine obuzetosti sobom, zajednicu koja je izgubila vjeru u društvo i politiku, izgubila nadu da se išta može učiniti. Ljude udaljene od svojih osjećaja, a obuzete vlastitim tijelom, političare koji više i ne nastoje govoriti istinu jer u nju više nitko ne vjeruje.

S čuđenjem smo čitali Laschov izvještaj o stanju Zapadnog svijeta koje je toliko apsorbirano u sebe da s… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
rujan 16, 2018

Osjećaj krivnje ili osjećaj srama?

 

 

 

Često se kaže kako osjećaji krivnje i srama čine zid koji nas odvaja, izolira od svijeta i drugih ljudi. Ovaj tekst nastoji dekonstruirati predrasudu, obilježje modernizma, po kojoj je osjećaj krivnje “negativan” osjećaj kojeg se možemo “riješiti”. Zato osjećaje krivnje i srama ovdje tumačimo iz postmoderne perspektive. Počinjemo s Freudovim tumačenjem krivnje, što je karaktersitika moderne psihologije. Zatim spominjemo Heinza Kohuta i njegovu teoriju srama, što je početak postmoderne psihologije. Na kraju spominjemo filozofa Emmanuella Levinasa i njegov “povratak krivnji”.

Što je postmoderna psihologija?

Postmoderna psihologija, (self psihologija, intersubjektivnost, Dasen analiza), temelji se na tri načela. To su:

1. Svoju ljudskost i smisao čovjek ostvaruje samo kroz doživljaj vlastite cjelovitosti. Ostvariti i održati cjel… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
rujan 7, 2018

Između destrukcije i auto-destrukcije

 

 

Jedna je od čestih prilagodbi kojom se nastoji izbjeći konflikt – okretanje ljutnje prema sebi. Time zadržavamo sliku sebe kao “dobre” i “normalne” osobe, koja “ne želi nikome ništa loše učiniti”. Jasno, sva je destrukcija sada usmjerena prema unutra čime osoba postaje žrtvom svoje vlastite ljutnje.
Osoba se želi uništiti, odmah ili pomalo. Ovisnost o cigaretama, alkoholu, opasnim sportovima i aktivnostima, mazohizam, samoozljeđivanje, anoreksija i bulimija, sabotiranje samog sebe na razne načine, depresija i tjeskoba, neke su od čestih posljedica okretanja ljutnje prema unutra.

Najteža je posljedica – samoubojstvo.
To je ujedno i paradoks – Ja ću uništiti samog sebe, samo da ostanem dijelom obitelji!

No destrukcija i auto destrukcija mogu se izbjeći. Kao što već znamo, jedini je način da ne uništimo sebe ili drugog – dijNastavak teksta...

Psihološki problemi
travanj 13, 2018

Wilhelm Reich – redukcija, reifikacija, racionalizacija

 

 

 

Autor ovog teksta još se uvijek može prisjetiti s kakvim je oduševljenjem otkrio Wilhelma Reicha i njegovu teoriju seksualne energije – Orgona! Bilo je to prije tridesetak godina, u vrijeme prije Interneta, kada je takva knjiga značila bogatstvo. Baš kao i Tesla i Jung, i Reich je posjedovao onu auru karizme koja u oku promatrača pokreće ideale. Posebno one arhaične ideale koje u drugom vide nešto više od ljudskog, biće s posebnim moćima i nadljudskom mudrosti.

Kasnije, dolaskom interneta i boljim uvidom u svijet psihologije i svijet Wilhelma Reicha, uslijedilo je razočaranje. Tužna spoznaja kako se Reichova teorija ne temelji na božanskom uvidu u strukturu vremena i prostora, već na njegovom nesretnom djetinjstvu i neriješenim sukobima koje nikada nije osvijestio. Unatoč tome, razočaranje u Reicha nije uništilo njegovu ljudskost. Nestala je ona božanska, nadljudska idealizaci… Nastavak teksta...

Psihobiografija
veljača 23, 2018

Franz Kafka – tjeskoba kao temeljno raspoloženje

 

 

 

Mnogi dvadeseto stoljeće nazivaju stoljećem Franza Kafke. Njegove riječi vjerno oslikavaju sudbinu modernog čovjeka, bačenost u hladni i neempatični svijet tjeskobe, socijalne fobije i smrtnog straha, gdje nitko ne zna čega se zapravo boji. Hoće li nam naše, dvadeset i prvo stoljeće, dati odgovore, otkriti izvore straha? Što nas to straši da bježimo iz napučenih gradova kako bi se osamili negdje u planini gdje je hladno i surovo, ali nema ljudi. U svijetu Franza Kafke borave ljudi, ali osjećamo kako bi bilo bolje da ih nema.

U sljedećem tekstu nastojimo objasniti uzroke i posljedice tjeskobe i anksioznosti inspirirane djelom njemačko-češkog književnika Franza Kafke. Život je svakog od nas prožet strahom, tjeskobom, depresijom, ali nitko kao Kafka svoje osjećaje nije tako vješto verbalizirao i stavio na papir. Svojim nam djelima on pomaže da vlastitu tjeskobu, depresiju i strah razu… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
prosinac 22, 2017

R. D. Laing – Povratak u svijet ljudi

 

 

 

 

“Ludilo – posve razumna prilagodba nerazumnom svijetu…”
Ronald Laing

 

Moderna psihijatrija temeljena na medicinskom modelu po kojem je čovjek odvojen od svijeta i zatvoren u svoj um, u svoj mozak, nije ostvarila svoje obećanje – kako će ukinuti ljudsku patnju. Epidemija depresije i tjeskobe širi se svijetom, a patnju ne smanjuju ni ogromne količine lijekova koje industrija svakog dana proizvodi na tone. Nema sumnje, za depresiju i tjeskobu treba nešto više od lijeka, nešto više od biologije i kemije.
Kao što već znamo, jedini je lijek za psihičke probleme – empatija, slušanje bez predrasuda.

Ronald Laing jedan je od prvih psihijatara koji se razočarao u medicinski model tumačenja psihoze, onaj po kojem je psihoza “u glavi”, i prihvatio onaj filozofski, fenomenološko-egzistencijalistički, po kojem je psihoza “u svij… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 15, 2017

Tao i Dasein – Lao Tzu i Martin Heidegger

 

 

 

“Tao je rodio jedno.
Jedno je rodilo dvoje.
Dvoje je rodilo troje.
A troje je rodilo deset tisuća stvari…”
Lao Tzu

Kao jedna od prvih filozofija svijeta, taoizam se od drugih razlikuje po tome što ne odgaja, ne savjetuje i ne moralizira. Temeljno je načelo taoizma – usklađenost sa svijetom kroz svakodnevni život!

Kroz usklađenost sa svijetom otvara se prolaz u novu dimenziju života, u – Tao. Tao je prostor izvan dualnosti i binarnih suprotnosti, prostor slobodan od svake metafizike i hijerarhije. Tao je počelo svih stvari, onih živih kao i onih neživih. Drugi naziv za Tao može biti i – bitak.

Gotovo tri tisuće godina poslije Lao Tzua, na suprotnoj strani zemljine kugle drugi se filozof zainteresirao za pitanje bitka. To je njemački filozof Martin Heidegger. Sličnosti između filozofija Lao Tzua i Heideggera tolike su da mnogi misle kako je Heidegger inspiraciju z… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 23, 2017

Između subjekta i objekta – Julia Kristeva

 

“Kad žena ima krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći sedam dana; tko se god nje dotakne neka je nečist do večeri. Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri ostane nečistim. Svaka postelja na koju on legne neka je nečista…”
Stari zavjet

Razlika je između starog i modernog društva u tome što moderni čovjek može prepoznati svoje osjećaje, svoje afekte, i tako biti svjestan vlastite subjektivnosti. Subjektivnost nije postojala za ljude starog doba, subjektivno i objektivno nisu razlikovali. Nisu ih vodili osjećaji ni stavovi, njihovo je ponašanje nadzirao nepogrešivi Zakon i Red. Sram i gađenje prema svemu drugom i drugačijem tada nisu bili predmet razgovora niti su ikada dovedeni u pitanje. Stari zavjet kada govori o krvarenju ne spominje strah, sram i gađenje kao česte ljudske osjećaje u blizini krvi. Ljudi tog … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 3, 2017

Hermeneutički krug u psihoterapiji

 

 

“Onaj tko želi razumjeti drugu osobu neće to učiniti tako da je promatra s distance i neutralno. Baš suprotno, on se s drugom osobom treba povezati, treba osjećati s njom, s njom dijeliti isti svemir…”
Hans Georg Gadamer

Kao što već znamo, suvremena psihoanaliza doživljaj vlastitog identiteta vidi u mreži odnosa pojedinca i svijeta. Za tu mrežu odnosa, za taj splet dijaloga ovdje obično koristimo pojam – relacijski dom, intersubjektivno polje, Dasein ili Mitsein. Jedan od manje korištenih pojmova jest i – hermeneutički krug, temelj one grane filozofije koju zovemo – hermeneutika.

Tako se hermeneutika, od grčke riječi “hermeneia”, što znači tumačenje, može odrediti kao vještina tumačenja. U svom se početku hermeneutika koristila za tumačenje biblijskih tekstova, trebala je poslužiti kao ključ kojim se razumije božja riječ. U dvade… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
srpanj 14, 2017

Amae – japanska čežnja za stapanjem

 

psihoterapija

 

Brojne su sličnosti i razlike među zapadnom i istočnom kulturom. Kultura Japana posjeduje običaje koje mi zapadnjaci često ne možemo razumjeti. Mnogo je japanskih riječi koje ne možemo prenijeti u našu kulturu, za njih ne postoji odgovarajući pojam.
Takva je i japanska riječ – Amae.

Amae možemo odrediti kao čežnju za stapanjem, želju da postanemo dijelom nekog većeg od nas samih, tko će se za nas brinuti i tješiti nas u trenucima krize.
Japanski psihoanalitičar Takeo Doi tvrdi kako je baš Amae ta temeljna razlika između Japana i zapada. Stvarno, kad bolje pogledamo, odgoj djece na zapadu usmjeren je prema razvoju autonomije, borbenosti i ambicija. U Japanu, baš obratno, za djecu se vjeruje kako posjeduju potrebu za stapanjem i bliskosti, i roditelj im to i daje. Mnogo je aktivnosti koje djeca u Japanu mogu samostalno obavljati, baš kao i njihovi vršnjaci na zapadu, ali to ipak za njih čine nji… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
srpanj 7, 2017

Česte pogreške u odgoju

 

 

 

Zadatak je roditelja stvoriti optimalne uvjete za odrastanje, pomalo uključiti svoje dijete u svijet odraslih. Ta se polagana transformacija djeteta u odraslog čovjeka, zamjena jednog svijeta odnosa, jedne razine organizacije iskustva drugom, stabilnijom razinom, naziva – odgoj.

Odgoj je proces u kojem dijete pomalo stječe spoznaju o vječnom konfliktu između njega i roditelja, između čovjeka i svijeta, koji se može izraziti riječima – Ti i ja nismo jedno, ali ne mogu bez tebe! Spoznaja tog unutarnjeg konflikta uvijek stvara intenzivne afekte tuge i ljutnje pa možemo reći kako je odrastanje dugotrajan proces u kojem dijete pomalo prepoznaje i prihvaća vlastite bolne osjećaje. Zadatak roditelja je, prema tome, prepoznati u svom djetetu intenzivne afekte tuge i ljutnje, te mu pomoći da te afekte sadržava, bez pokušaja da ih zabrani, potisne ili na neki drugi način odvoji od psihe … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 31, 2017

Anoreksija i bulimija

 

 

 

Problemi prehrane, anoreksija i bulimija, ne mogu se odvojiti od problema vezanih uz doživljaj osobnosti. Anoreksija i bulimija uvijek su simptomi veće ili manje krize identiteta. Ako znamo da je identitet određen našim odnosom s drugim ljudima, tada su problemi s prehranom uvijek znak kako osoba nema kvalitetne i smislene odnose sa značajnim drugima, sa svijetom.
Drugim riječima, anoreksija i bulimija imaju svrhu kompenzirati manjak značajnih ljudi, onoga što suvremena psihologija naziva “objektima sebstva” ili “self-objektima”. Osoba koja ne može svoju osobnost organizirati kroz smislene odnose s ljudima prisiljena je kompenzirati taj nedostatak, neki puta putem hrane.

Hrana za bulimičnu ili anoreksičnu osobu postaje tako glavni organizator osobnosti. (Svaka je ovisnost, bilo o kemijskim tvarima, alkoholu i drogi, ili ovisnost o raznim ritualima poput kladi… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 24, 2017

Slobodno i prilagođeno dijete – Bernard Brandchaft

 

 

 

“U jezgri svog bića traumatizirano dijete zna da je loše. Stigmu krivnje ono nosi čitav svoj život i nema trenutka u kojem može zaboraviti na svoju patnju…”
Bernard Brandchaft

Život počinje spajanjem, ali ljudski život, ljudska svijest, počinje odvajanjem. Tek odvajanjem od majke dijete pomalo otkriva svoju osobnost, svoju inicijativu, svoje ambicije, sve ono po čemu se od majke razlikuje. Prije toga dijete je s majkom bilo spojeno, stopljeno, oni su bili jedno i bili su isti. Iako to stanje simbioze ne možemo zvati pravim životom, svjesno ili nesvjesno svi čeznemo vratiti se u to stanje.

Mnogi su psiholozi i filozofi na različite načine tumačili prirodu odnosa djeteta i roditelja.
Većinom se slažu u jednom – dijete može biti slobodno, a može biti i prilagođeno, adaptirano.

Dijete je autentično, slobodno, kada svoju osobnost organizira oko svojih afekata, osje… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 17, 2017

Urođena biseksualnost

 

psihoterapija

 

Sloboda nekog društva može se odrediti kao sposobnost prihvaćanja različitosti njegovih članova. Što je društvo slobodnije to manje njegovi članovi slijede tradiciju i društvene norme, njihov identitet ne dolazi izvana već iznutra. U slobodnom društvu pojedinac se može odrediti prema svojim sklonostima i interesima, nije prisiljen identificirati se s većinom, ne mora se po svaku cijenu prilagoditi i odustati od svog autentičnog bića.

Novorođenče na svijet ne donosi baš ništa, ono ne poznaje svoje ime, nacionalnost, vjeru, jezik, zanimanje. Napredno društvo dopustit će djetetu da samo odluči i izabere svoje interese i sklonosti. Jednako tako, dijete na svijet dolazi bez doživljaja vlastitog spolnog identiteta i spolne orijentacije. Slobodno društvo takvom djetetu pruža pravo na izbor i odluku hoće li sebe doživjeti muškarcem ili ženom, ili će ono možda i odustati od nametn… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 10, 2017

Kada počinje ljudski život?

 

psihoterapija

 

Mnogi misle kako ljudski život počinje začećem, kada spermij oplodi jajnu stanicu. Poznato je kako se ubrzo po oplodnji formiraju organi što je dovoljno da u fetusu prepoznamo pravo malo ljudsko biće. Biologija je detaljno istražila sve kemijske reakcije i sve razvojne faze kroz koje fetus prolazi. Biolozi tvrde da znaju što se s malim čovjekom događa, gotovo da znaju kako se on osjeća i što misli.

No je li to zaista tako?
Može li biologija kao prirodna znanost tumačiti doživljaj ljudskosti? Nije li fenomen čovječnosti života područje istraživanja filozofije, posebno one grane filozofije koju poznajemo kao – egzistencijalizam? Vjerujem kako nije dovoljno poznavati sve kemijske reakcije nakon oplodnje jer ljudskost je određena nečim što uopće i nema veze s kemijskim reakcijama i razvojem organa. Sumnjam kako prirodna znanost može odrediti pojmove poput svijesti i savjesti, a baš su t… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 3, 2017

Ljubav i mržnja – Jessica Benjamin

 

psihoterapija

 

U svijetu intersubjektivnosti Jessica Benjamin poznata je po svojoj studiji ljudske destruktivnosti. Destruktivnost, po Benjamin, ima posebno mjesto u procesu spoznavanja drugog ljudskog bića kao posebnog centra inicijative. Bez destruktivnih fantazija dijete ne bi moglo doživjeti svoju majku drugačijom od sebe, ne bi moglo odrasti.

Razvojni psiholog Edward Tronick spominje tri faze razvoja intersubjektivnosti: fazu potpune usklađenosti, fazu nesporazuma i fazu popravka nesporazuma. Nakon potpune usklađenosti djeteta i majke, kada su majka i dijete isti i jedno, dijete pomalo otkriva da to nije uvijek tako, ono otkriva pukotine u odnosu. Pomalo uviđa kako ga majka može pratiti i razumjeti samo manji dio vremena. Stoga fantazija potpune empatije i usklađenosti ustupa mjesto brojnim i bolnim nesporazumima.

U fazi nesporazuma dijete otkriva kako je majka posve drugačije biće, s vlastitom inicijat… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 24, 2017

Dobar, loš i zao roditelj – Edward Tronick

 

psihoterapija

 

Razvojni psiholozi Edward Tronick i Colwyn Trevarthen već godinama istražuju fenomen intersubjektivnosti, zanima ih dinamika odnosa majke i djeteta.
Colwyn Trevarthen bavi se razvojem intersubjektivnosti kroz duži period, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Opazio je kako dijete od rođenja do svoje druge godine prolazi tri razine odnosa s majkom: fazu protokonverzacije licem-u-lice, fazu u kojoj se dijada majka-dijete širi na trijadni odnos majka-svijet-dijete, i fazu u kojoj dijete može doživjeti odraz svoje osobnosti u majci.

Edward Tronick također se bavi istraživanjem dinamike odnosa majke i djeteta, međutim njega zanimaju mikrointervali odnosa, intervali kraći od nekoliko minuta pa čak i manji od jedne sekunde. Primijetio je kako majka i dijete mogu u intervalu manjem od jedne minute proći tri faze odnosa. To su: faza posvemašnje usklađenosti, faza nesporazuma i faza popravka. Te tri … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 20, 2017

Autizam – razbijena slika majčinog oka

 

Autizam

 

Često spominjemo filozofa Emmanuella Levinasa i njegovu filozofiju etike po kojoj je druga osoba od neizrecive važnosti za naš život.
Možemo reći kako je Lice Drugoga za nas važnije od vode i hrane, i bez zraka možemo nekoliko minuta, ali bez druge osobe ni sekunde.
Možemo se upitati, kada smo prvi puta upoznali Lice Drugoga, kada smo prvi puta spoznali važnost druge osobe? Ukratko, kada smo prvi puta ušli u dijalog sa svijetom?
Još do prije četvrt stoljeća vjerovanju o se da dijete prepoznaje majku tek nakon više tjedana ili čak više mjeseci po porodu.
Danas znamo kako je novorođenče svjesno majčinog lica već u prvom satu života. Ako majka pokaže jezik svojoj bebi ona će učiniti isto. Ako majka ispruži prst, beba će ispružiti svoj. Već u drugom danu poslije poroda novorođenče može razlikovati lice svoje majke od lica stranca. Može razlikovati glas svoje majke od glasa stranca. Također, novo… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 18, 2017

Urođena intersubjektivnost – Colwyn Trevarthen

 

 

Colwyn Trevarthen u ponašanju djeteta vidi njegov pokušaj, njegovo nastojanje, da otkrije i prodre u um druge osobe. Poznata je tvrdnja filozofa Renea Descartesa – “Jedini je um kojeg mogu spoznati moj vlastiti.” Ta misao u velikoj mjeri oblikuje znanost još od sedamnaestog stoljeća pa sve do danas. I početak je psihološke i psihoanalitičke znanosti također bio pod utjecajem kartezijanske perspektive. Posve nam razumnim izgleda kako možemo znati sebe, a druge ljude već puno manje. Je li zaista tako?

Odmah po rođenju, kaže Trevarthen, glavna je i jedna motivacija djeteta ostvariti vezu sa svijetom, doživjeti drugo ljudsko biće i pokazati mu sebe. Potreba za dijalogom utisnuta je u biologiju djeteta i jednako je snažna kao i potreba za hranom i vodom. Već u prvom satu po rođenju dijete svoju majku neće doživjeti samo kao izvor hrane i sigurnosti, ne, ono je već tada doživljava kao … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 4, 2017

U srcu tame – skladatelj György Ligeti

 

 

Do dvadesetog je stoljeća umjetnost nastojala stvoriti harmoniju, konstruirati djelić svemira u kojem je sve povezano i u odnosu. Time se pokušalo ostvariti doživljaj jedinstva i stabilnosti u nestabilnim vremenima.

Početkom dvadesetog stoljeća glazba, baš kao i drugi umjetnički mediji, sve se manje bave povezivanjem i konstrukcijom svijeta, a sve više njegovom dekonstrukcijom. Neizrecivi užasi i stradanja prvog i drugog svjetskog rata uništili su povjerenje umjetnika u lijepo, u harmoniju i jedinstvo.
Umjetnost se sada bavi tumačenjem nestabilnosti, dekonstrukcijom svih stabilnih sustava, od čovjeka do prirode. Iz perspektive moderne umjetnosti s početka dvadesetog stoljeća, cjelovitost i stabilnost nisu realni, stvarni. Stvarne pojave samo su raspad i fragmentacija. Jedina su istina kriza i kaos!

Slikarstvo tu krizu, kaos i fragmentaciju nastoji izraziti kroz kubizam, fovizam, poent… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
siječanj 29, 2017

Na krilima žudnje – film Wima Wendersa

 

psihoterapija

 

Film “Na krilima žudnje” Wima Wendersa, studija je svega onoga što nas čini ljudima. Ne možemo zamisliti bolje metafore o tome kako se postaje čovjekom.

Čovjekom postaje dijete, kada iz “anđeoskih sfera” pomalo ulazi u svijet ljudi, pomalo odrasta. Čovjekom postaje osoba, žrtva traume, koja je iz svijeta ljudi grubo izbačena, i sada se iz prostora duhovnog, tamo gdje ne postoji vrijeme i prostor, pomalo vraća u svijet tjelesnog, svijet ljudskog.
Kako se postaje čovjekom?

Što je potrebno da čovjek prihvati bolnu spoznaju o vlastitoj ograničenosti u vremenu i prostoru? Stvarno, ograničen je vremenom, na kraju puta čeka ga smrt. Ograničen je prostorom, odvojen je od ljudi koje voli, s njima nikada neće biti jedno. Što je potrebno da čovjek odustane od svojih velebnih fantazija i spusti se na zemlju?

Ako je malo dijete “anđeo”, što je potrebno da se iz anđeoski… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
prosinac 26, 2016

Humor u tragediji – svijet Charlie Chaplina

 

 

“Stvorili smo brzinu, ali smo se zatvorili: strojevi koji nam daju obilje ugasili su naše želje. Naše znanje napravilo nas je ciničnim, naša pamet teškim i neljubaznim. Mislimo previše i osjećamo premalo: Više od strojeva trebamo ljudskost; Više od oštroumnosti trebamo dobrotu i blagost. Bez ovih osobina, život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…”
Charlie Chaplin

Mnogo je načina kako se branimo od bolne spoznaje kako će našem životu jednom doći kraj, baš kao i životima dragih ljudi oko nas. Jednako se tako branimo i od bolne spoznaje da smo od dragih ljudi odvojeni, da oni imaju svoj život i da često ne stignu misliti o nama. Tu spoznaju o našoj ograničenosti, našoj konačnosti u vremenu i prostoru ovdje obično nazivam – razočaranje! Prihvatiti i emotivno reagirati na razočaranje najveća je mudrost koju čovjek može ostvariti.

Jedan od načina kako reagiram… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
srpanj 28, 2016

Nikola Tesla – genij električnog tijela

 

psihoterapija

 

“Naša su tijela sastavljena od istog materijala, a naše su duše povezane nesalomljivim žicama. Osjećaj duboke, neizdržive tuge koja nas iznenada obuzima znači da na drugoj strani zemaljske kugle jedno dijete ili plemeniti čovjek upravo umiru…”
Nikola Tesla

 

Pišem o Nikoli Tesli jer je on moje prvo “pozitivno” razočaranje u životu.

Zašto pozitivno? Nakon spoznaje njegove ograničenosti, kada sam odustao od idealizacije i prihvatio razočaranje koje potom neizbježno mora uslijediti, od Tesle ipak nisam odustao, nisam se povukao. Tesla je još uvijek osoba značajna za moj život, iako ga doživljavam posve drugačijim nego prije. Osjećaje strahopoštovanja, divljenja, identifikacije, zamijenili su osjećaji žalovanja i sućuti. Što je i slučaj kada spoznamo kako naš ideal ne posjeduje nikakve čudotvorne moći ni nadljudsko znanje. Kod pozitivnog r… Nastavak teksta...

Psihobiografija