Tag Archives: Anksioznost

studeni 29, 2018

Autizam i psihoanaliza – Frances Tustin

 

 

 

 

Svaki se čovjek rađa prerano. Iz ekstaze jedinstva u trenu je bačen u agoniju samostalnog života kojeg ne razumije. To je izvorna trauma koju ni sva empatija svijeta ne može do kraja iscijeliti. Empatije nikada nema dovoljno, agonija bivanja u svijetu za većinu je ljudi neizdrživa. Od fizičke i psihološke smrti svi se štitimo psihološkim obranama, one pomažu da ublažimo bolnu spoznaju samostalnog života. Svaka nas psihološka obrana na svoj način vraća u doba prije rođenja, u stanje jedinstva s majkom. Neke obrane ne zadiru previše u realnost našeg života, neke obrane stvaraju svoju vlastitu realnost, a neke obrane poriču da smo uopće i rođeni. U svijetu tih obrana još smo “jedno tijelo” s majkom, pupčana vrpca još nije prekinuta, svijet još nije stvoren. Takva je psihološka obrana – autizam, područje proučavanja britanske psihoanalitičarke Frances T… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
lipanj 16, 2018

Borderline poremećaj – dekonstrukcija i pounutrenje

 

 

 

 

“Uloga je majke pružiti djetetu iluziju savršenstva bez koje dekonstrukcija i razočaranje nisu mogući… ”
Donald Winnicott

Granični poremećaj, borderline, možemo tumačiti znanstveno, epistemološki, no možemo ga i doživjeti fenomenološki jer svi znamo iskustva praznine, očaja, raspada, traumatskog razočaranja u svijet i bliske osobe. Ideja da neki ljudi ” imaju” tu “bolest” koju možemo mjeriti samo je još jedan pokušaj racionalizacije, reifikacije i redukcije kojom nastojimo zadržati iluziju objektivnosti i nadzora nad svijetom. Zato treba naglasiti da je borderline, kako to kaže R. D. Laing samo “logična obrana od nerazumnog svijeta”.

Ako je prije stotinu godina, u vrijeme procvata Freudove psihoanalize, temeljni psihološki problem bila neuroza, danas je to granični poremećaj – borderline. Neuroz… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
travanj 13, 2018

Wilhelm Reich – redukcija, reifikacija, racionalizacija

 

 

 

Autor ovog teksta još se uvijek može prisjetiti s kakvim je oduševljenjem otkrio Wilhelma Reicha i njegovu teoriju seksualne energije – Orgona! Bilo je to prije tridesetak godina, u vrijeme prije Interneta, kada je takva knjiga značila bogatstvo. Baš kao i Tesla i Jung, i Reich je posjedovao onu auru karizme koja u oku promatrača pokreće ideale. Posebno one arhaične ideale koje u drugom vide nešto više od ljudskog, biće s posebnim moćima i nadljudskom mudrosti.

Kasnije, dolaskom interneta i boljim uvidom u svijet psihologije i svijet Wilhelma Reicha, uslijedilo je razočaranje. Tužna spoznaja kako se Reichova teorija ne temelji na božanskom uvidu u strukturu vremena i prostora, već na njegovom nesretnom djetinjstvu i neriješenim sukobima koje nikada nije osvijestio. Unatoč tome, razočaranje u Reicha nije uništilo njegovu ljudskost. Nestala je ona božanska, nadljudska idealizaci… Nastavak teksta...

Psihobiografija
ožujak 23, 2018

Otrovni sram

 

 

 

 

 

Sram je taj neugodan osjećaj koji nas priječi da ostvarimo svoje ambicije i snove. Između nas i naših želja, svega što bismo htjeli i mogli, redovito se postavi zid srama. Pitamo se, koliko toga bismo mogli učiniti da živimo slobodno, bez srama? Svaki javni nastup, izlaganje pogledu drugog, čak i običan izlazak iz stana često prati intenzivni sram. Socijalna fobija koja zatvara ljude unutar četiri zida jedan je oblik srama. Sram nas odvaja od svijeta, zbog njega smo tako usamljeni, daleko od svijeta.

Drugačiji je osjećaj krivnje. Krivnja uključuje svijest o drugoj osobi i savjest koja nalaže da drugoj osobi pomognemo. Ako sram razdvaja ljude, vjerujemo kako nas odgovornost i savjest vraća spoznaji o postojanju Drugog.

Kako se osloboditi srama? Uvjereni smo kako osjećaj odgovornosti za druge, odnosno ljudska savjest, daje dokaz o postojanju Drugoga koji može izliječiti i najve… Nastavak teksta...

Psihološki problemi
veljača 23, 2018

Franz Kafka – tjeskoba kao temeljno raspoloženje

 

 

 

Mnogi dvadeseto stoljeće nazivaju stoljećem Franza Kafke. Njegove riječi vjerno oslikavaju sudbinu modernog čovjeka, bačenost u hladni i neempatični svijet tjeskobe, socijalne fobije i smrtnog straha, gdje nitko ne zna čega se zapravo boji. Hoće li nam naše, dvadeset i prvo stoljeće, dati odgovore, otkriti izvore straha? Što nas to straši da bježimo iz napučenih gradova kako bi se osamili negdje u planini gdje je hladno i surovo, ali nema ljudi. U svijetu Franza Kafke borave ljudi, ali osjećamo kako bi bilo bolje da ih nema.

U sljedećem tekstu nastojimo objasniti uzroke i posljedice tjeskobe i anksioznosti inspirirane djelom njemačko-češkog književnika Franza Kafke. Život je svakog od nas prožet strahom, tjeskobom, depresijom, ali nitko kao Kafka svoje osjećaje nije tako vješto verbalizirao i stavio na papir. Svojim nam djelima on pomaže da vlastitu tjeskobu, depresiju i strah razu… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
veljača 2, 2018

Praktična filozofija i psihoterapija

 

 

 

 

Može li filozofija riješiti naše probleme?

Filozofija nije samo apstraktno promišljanje, potraga za dokazom postojanja svijeta, stvari i ljudi. Granu filozofije koja nastoji riješiti probleme i smanjiti patnju nazivamo praktičnom filozofijom – Phronesis. Prema Aristotelu, Phronesis se ne temelji na razumu i razmišljanju već na iskustvu i doživljaju. Kako živimo u vremenu koje u prvi plan stavlja razum, racionalnost i empirizam, a iskustvo i doživljaj stavlja u drugi plan, potreba za praktičnom filozofijom koja će afirmirati osjećaje i raspoloženje veća je danas nego u antičkoj Grčkoj. Kao što kaže Erich Fromm – Ako je nekada postojala opasnost da čovjek ne postane rob, danas postoji opasnost da čovjek ne postane robot.

Tako je u ljeto 1923. godine Martin Heidegger na sveučilištu u Marburgu održao seminar o Phronesis, praktičnoj filozofiji. Na seminaru je He… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 26, 2016

Bezdan melankolije – Ian Curtis, Joy Division

 

 

Na razočaranje svatko reagira na svoj način.
Svatko gradi svoj vlastiti svijet, svoj svemir odnosa, koji nastaje uslijed svih bolnih uskraćivanja koja nas prate svaki dan još od ranog djetinjstva.
Svatko dobro pazi koje će osjećaje, afekte, pokazati, podijeliti, a koje mora zauvijek skrivati, potiskivati ili poricati. Kako se ljudi razlikuju po osjećajima kojih smiju ili ne smiju biti svjesni, tako se i umjetnički pravci razlikuju po osjećajima koji se mogu pokazati, podijeliti s publikom.

Svako doba stvara svoju publiku, svoj umjetnički kontekst, u kojem su neki afekti društveno prihvaćeni, a neki strogo zabranjeni, nevidljivi.
Umjetnik je čovjek koji mijenja društvenu paradigmu, svjetonazor, duh vremena, time što utječe na svoju sredinu, ukazuje na postojanje nekih afekata, osjećaja, koji su prije njega bili nepoznati, skriveni negdje u dubinama nesvjesnog. Tako umjetnik osvještava … Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
prosinac 26, 2016

Kreativnost i ludilo – genij Vincenta van Gogha

 

 

“Uložio sam svoje srce i dušu u umjetnost, izgubio svoj um u procesu…”
Vincent van Gogh

Zašto su genijalnost i ludilo tako često povezani, tako često dolaze skupa? Zašto je kreativnost nerijetko povezana s gubitkom razuma? Koliki su filozofi, znanstvenici, a posebno umjetnici svoj genij platili gubitkom razuma?
U sljedećem tekstu pokušat ću dati svoje tumačenje kreativnosti kao – bivanja van duha vremena.

Kreativnost je, kako se meni čini, posve novi način organizacije svijeta kakav nije postojao nikada ranije u povijesti. Svejedno radilo se o znanosti ili umjetnosti, kreativna osoba slaže elemente svog svijeta na posve nov i još neviđen način. Dijelove svog svemira kreativna osoba, genij, organizira u cjelinu na način kojeg nije mogla vidjeti ni naučiti u svijetu u kojem obitava. Vjerujem stoga kako genij živi van duha vremena i tradicije.

Život van duha vremena znač… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti
studeni 23, 2016

O tjeskobi – Čega se boji Virginia Woolf?

 

 

“Nema sumnje – mi ne pišemo rukama već čitavim tijelom! Živac koji upravlja perom potječe iz svakog vlakna naše osobnosti, prolazi srcem, probija jetru…”
Virginia Woolf

Strah

Tko ne poznaje taj užasni osjećaj što zaustavlja dah, ledi krv i tijelo kida na komade? Tko od nas ne poznaje tjeskobu, kad se misli okreću od svijeta i pužu natrag u naš um? Tih bi sati učinili sve da užas prestane. Prekinuli bi i vlastiti život samo da izađemo iz pakla tjeskobe. I od vlastite smrti postoji veći strah!
Čega se najviše bojimo?

Srce tame

Najveći je strah vezan uz gubitak onoga što je čovjeku najdragocjenije, najviše se bojimo izgubiti ono što nam je najvažnije. Što je to? Svakome je na prvom mjestu njegova ljudskost, njegova čovječnost, njegova svijest. Ljudskost ili čovječnost daje nam smisao, određuje nas u vremenu i prostoru, čini nas cjelovitima. Gubitak ljudskosti pretvar… Nastavak teksta...

Psihologija umjetnosti