O tjeskobi – Čega se boji Virginia Woolf?

studeni 23, 2016

O tjeskobi – Čega se boji Virginia Woolf?

 

 

“Nema sumnje – mi ne pišemo rukama već čitavim tijelom! Živac koji upravlja perom potječe iz svakog vlakna naše osobnosti, prolazi srcem, probija jetru…”
Virginia Woolf

Strah

Tko ne poznaje taj užasni osjećaj što zaustavlja dah, ledi krv i tijelo kida na komade? Tko od nas ne poznaje tjeskobu, kad se misli okreću od svijeta i pužu natrag u naš um? Tih bi sati učinili sve da užas prestane. Prekinuli bi i vlastiti život samo da izađemo iz pakla tjeskobe. I od vlastite smrti postoji veći strah!
Čega se najviše bojimo?

Srce tame

Najveći je strah vezan uz gubitak onoga što je čovjeku najdragocjenije, najviše se bojimo izgubiti ono što nam je najvažnije. Što je to? Svakome je na prvom mjestu njegova ljudskost, njegova čovječnost, njegova svijest. Ljudskost ili čovječnost daje nam smisao, određuje nas u vremenu i prostoru, čini nas cjelovitima. Gubitak ljudskosti pretvara nas u neživu tvar, u biljku, u mineral. Najveći je naš strah gubitak ljudskosti!

Po psihoanalitičaru Heinzu Kohutu ljudska je sudbina tragična. Čovjek se ne boji kazne, (Freudove kastracije zbog zabranjenog užitka), već se boji prijevremene smrti, smrti koja dolazi prije ostvarenja životnog cilja – cjelovitosti i ljudskosti. Od svega se bojimo najviše kako u vremenu koje nam preostaje do smrti nećemo ostvariti ideale i ambicije s kojima smo došli na svijet!

Gubitak razuma, ljudskosti i dijaloga sa svijetom Virginiu Woolf plašio je više od svojevoljnog odlaska u smrt. Uspjela je sačuvati svoju čovječnost pred paklom gubitka vlastite duše. Virginia Woolf oduzela si je život u 59 godini.

U svom oproštajnom pismu suprugu Leonardu napisala je:

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija umjetnosti , , ,