Narcizam i bijes

veljača 13, 2017

Narcizam i bijes

 

 

 

 

“Jedno zamišljeno ubojstvo na dan – psihijatar iz kuće van!”
Saul Below, Herzog

 

Što bi rekao genijalni renesansni pisac William Shakespeare da slučajno prođe ulicama našeg grada ponedjeljkom prije podne? Vjerojatno bi se začudio toj pasivnosti na licima ljudi. Pitao bi se – Zašto tako bezvoljno, gdje je nestao život, što se čeka? Možda bi povikao – Ljudi, niste bespomoćni, učinite nešto! Jeste li živi ili mrtvi?
I naš Marin Držić, kad bi se našao u našem stoljeću, na našim ulicama, vjerojatno bi se jednako začudio. Sigurno bi upozorio – Ljudi pazite, život je kratak, ne budite tako pasivni! Sloboda nema cijene, uzmite slobodu u svoje ruke!

Prolaznici bi pozvali policiju, a Shakespeare i Držić ostali bi bez svojih bodeža koje su naslijedili još od oca. Posjedovanje hladnog oružja ušlo bi u zapisnik, a psihijatar bi spomenuo kako se radi o još jednom slučaju paranoidne psihoze, što je danas, u vrijeme krize, čest slučaj.

Stvarno, možemo se upitati, gdje su nestali bijes, ljutnja, destrukcija i druge književne teme o kojima se pisalo prije nekoliko stoljeća? S druge strane, zašto se često kaže da živimo u narcističkom društvu? Nisu li na mjesto intenzivnih i dubokih osjećaja došle velebne, grandiozne fantazije vlastite beskonačnosti?

 

Gdje je nestao bijes?

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Člansko ime i lozinka:
   
Filozofija u psihologiji , , , , , ,