Između subjekta i objekta – Julia Kristeva

studeni 23, 2017

Između subjekta i objekta – Julia Kristeva

 

“Kad žena ima krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći sedam dana; tko se god nje dotakne neka je nečist do večeri. Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri ostane nečistim. Svaka postelja na koju on legne neka je nečista…”
Stari zavjet

Razlika je između starog i modernog društva u tome što moderni čovjek može prepoznati svoje osjećaje, svoje afekte, i tako biti svjestan vlastite subjektivnosti. Subjektivnost nije postojala za ljude starog doba, subjektivno i objektivno nisu razlikovali. Nisu ih vodili osjećaji ni stavovi, njihovo je ponašanje nadzirao nepogrešivi Zakon i Red. Sram i gađenje prema svemu drugom i drugačijem tada nisu bili predmet razgovora niti su ikada dovedeni u pitanje. Stari zavjet kada govori o krvarenju ne spominje strah, sram i gađenje kao česte ljudske osjećaje u blizini krvi. Ljudi tog vremena ne žele shvatiti porijeklo svojih osjećaja, već ih nastoje ukloniti, uništiti. U ovom slučaju tako da uklone ženu. Umjesto vlastite subjektivnosti i vlastitog doživljaja čovjeka toga vremena vodi tradicija.
S druge strane, moderni čovjek svjestan postojanja subjektivnog, može promišljati svoje osjećaje i afekte, može analizirati svoju perspektivu prema svijetu i ljudima. Tako i svoje osjećaje odbojnosti prema drugom i drugačijem može razumjeti kao posljedicu odgoja i tradicije društva u kojem obitava. Čovjek starog doba nije imao odmak prema tradiciji, on je bio tradicija.
Možda se pitamo zašto nas uopće zanima subjektivnost? Zato što pomak prema svijesti o subjektivnom uvijek znači napredak, on stvara društvo veće tolerancije prema drugom i drugačijem.
No je li zaista tako? Kako se suvremeno društvo nosi s osjećajima koje stvara Drugi i Drugačiji? Možemo li prihvatiti Drugost ili ona opet stvara smrtni strah, odvratnost i prezir?
Bugarska psihoanalitičarka i književnica Julia Kristeva u svom radu postavlja upravo to pitanje. Kada piše o fenomenu odvratnog ona vjeruje kako taj problem još ni izdaleka nije riješen, drugi i drugačiji još uvijek stvaraju osjećaje građenja i srama. Primjerice, osjećaji koje stvara PMS nekada nisu bili prihvatljivi pa su ih ljudi nastojali ukloniti tako da uklone izvor tih osjećaja — ženu. No danas su ti osjećaji jednako neprihvatljivi, ali se uklanjaju – lijekovima za PMS.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Filozofija u psihologiji , , , ,