Intruzivna majka i shizoidni poremećaj

studeni 16, 2018

Intruzivna majka i shizoidni poremećaj

 

 

 

 

Mnogi se psihoanalitičari slažu kako je temeljni problem svakog čovjeka težnja povratku u tzv. “shizoidno stanje”, odnosno, težnja ka odvajanju od ljudskog društva. Uslijed trauma i frustracija koje prijete rušenjem uvijek krhke psihičke strukture, barem jednom pomislimo kako bi bilo dobro zatvoriti granice svoje osobnosti, ne dozvoliti “okrutnom” svijetu da u nas prodre. Ne dozvoliti svijetu da kao “slon u staklani” poruši sve što smo do sada sagradili. Odvojiti se od svijeta, otići na pusti otok ili daleko brdo, često vidimo kao jedini izlaz od bolnih afekata koji nastaju prodorom hladnog, neempatičnog, “okrutnog” svijeta. No nismo svi u prilici “zauvijek otputovati”, stoga svoju ranjivu osobnost od svijeta štitimo tzv. – shizoidnim poremećajem. To je stanje u kojem sam od svijeta odvojen, nitko do mene ne dopire, stoga me nitko ne može povrijediti. No kao što znamo, boravak u vlastitom svijetu, ta posvemašnja autonomija ima svoju cijenu.

Hoćemo li se sa svijetom povezati ili ćemo se od svijeta odvojiti, ne ovisi o nama već o našoj okolini, društvu, obitelji. Od društva, okoline, a posebno majke, očekujemo da dijete prepozna i podrži, ne očekujemo da dijete oblikuje i prilagodi sebi. Svaki pokušaj oblikovanja i prilagodbe lomi nježnu dječju strukturu, to je prodor, intruzija koja za sobom ostavlja ruševine.

Rođenje je prvo iskustvo prodora kada se ekstatično jedinstvo bivanja s majkom traumatično prekida. Svijet je došao prenaglo. No dijete pomalo lijepi krhotine svog razlomljenog sebstva, živi između fantazije potpune autonomije od “nepouzdane” majke, i fantazije potpune stopljenosti s njom. Ako je majka dovoljno empatična, ako svoje dijete doživljava kao odvojeno sebstvo, a ne kao vlastiti produžetak, dijete pomalo stječe doživljaj vlastite osobnosti. Ako je majka opterećena vlastitim problemima, pokušajima da organizira vlastito sebstvo, tada dijete neće doživjeti odvojenom jedinkom, već ga uvlači u svoj svijet i svoje konflikte. Tada ona ne poštuje psihološku strukturu djeteta, njegove interese, talente i vještine, već ih nastoji zamijeniti svojima, “boljima”. Dijete taj prodor, tu intruziju majke u svoj prostor doživljava traumatično, kao oblik psihološke smrti.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihološki problemi , , , , , ,