Ocjene: / 1
LošNajbolji 

Estetsko u grupnoj analizi

Christopher Rance


Prijevod: Spomenka Kolak



Ovaj članak predlaže ontološki model grupno-analitičkog procesa, model estetske transformacije gdje se na individualnu promjenu gleda kao na ponovno uspostavljanje ravnoteže između unutanjeg i vanjskog svijeta. Pojedinac sudjeluje u procesu postajanja same grupe, sudjelujući u transformiranom iskustvu percepcije ljepote u matrici.

U tijeku procjene za grupnu analizu, često su me pitali: "Što mi grupna analiza konkretno može ponuditi?" „Kako grupna analiza zaista djeluje?“ ili „Kako ću se na kraju osjećati bolje?“ Radi teškoća u pružanju smislenog odgovora na ova pitanja čovjek je u kušnji da izbjegne odgovor, ali to znači milostivo otkloniti anksioznost s blagim ili gnostičkim otrcanim frazama. Mi znamo da je prvenstveno malo uneseno od tjeskobnog ispitivača, no kvaliteta je u tome da se nastoji dati odgovor koji je odgovor, a ne prijenos nekakvih intelektualnih uvjerenja. Terapeutski proces analitičke grupe može se, naravno, lako opisati bilo kojim nizom modela procesa. Možemo prikladno koristiti Bionov conteiner i contained; olakšavajuću okolinu Donalda Winnicotta; mutativnu interpretaciju Jamesa Strachey; korektivno emocionalno iskustvo Franza Alexandera; korektivno emocionalno obiteljsko iskustvo Martina Grotjahna, Foulkesov ego trening u akciji. Ipak, jesu li ovi koncepti stvarno korisni za neiniciranog? Iskreno, ne mislim da se mogu koristiti u pokušaju odgovaranja na razumne upite potencijalnih članova grupe. Kad sam se suočio s ovim modelima, brzo sam postao grupno-analitički Humpty-Dumpty. Fraze znače točno ono što ja želim da one znače. Ustvari je to poanta Lewis Carroll: to je sve što oni mogu misliti.
Postoji, ipak, jednostavniji, koherentniji model koji bi mogli dobro ponuditi kao funkcionalni opis grupno-analitičkog procesa. To je jedan koji mogu ponuditi, a povremeno to i činim, donekle uspješno, članovima grupe koji to žele.
To je ideja „estetske preobrazbe“. Postavljena ovako, naravno, ništa nije jasnija od drugih, ali, namjera ovog članka je razjasniti ideju; njenu korisnost, koja će, nadam se, postati očigledna.
Jedna od privlačnosti estetske paradigme je, čini mi se, u tome što pravilnije ocjenjuje proces grupne analize od nekih drugih, ima mnoštvo značajnih primjera koje početnik može bez muke i intuitivno doseći.
Život je pun iskustava koja se mogu prepoznati i procijeniti kao trenuci estetskog poimanja ljepote.


Ontologija grupe

U promišljanju oko toga što grupa jest, smatrao sam korisnim započeti s potencijalom za komunikaciju unutar grupe, da bi se modificirala izvorna maladaptivna iskustva svakog člana. Ova iskustva su, vjerujem, predstavljena u grupi pomoću simptomatičnih komunikacija (simptoma) kojima se svako u početku predstavlja. To jest, grupni proces je jedna iznova – stvaralačka komunikacija u osnivanju i rastu interaktivne neuronske mreže ili matrice grupe.
Grupa je matrica grupnih percepcija u umovima svih članova grupe u interakciji. Grupa je izvorno višedimenzionalna; postoji onoliko dimenzija matrixa, koliko je članova u grupi.
Važna funkcija ove komunikacijske mreže u umu svakog člana je .to što omogućava svakom članu grupe da (Become) Postaju oni sami, sudjelujući u Bitku i Postajanju ostalih. Može se reći, da grupna analiza nudi svakom članu da prođe kroz transformaciju svog unutarnjeg objekta svijeta u sporazumu s drugima koji rade isto. Tada se postavlja pitanje: što je taj proces Postajanja koji grupa doživljava dok je na svom putu u novo Biće? Kako se to može opisati na način koji može koristiti neiniciranom ispitivaču? Proces se može, pretpostavljam, opisati kao jedna od interakcija s drugima koji sudjeluju u jednom istom procesu Postajanja s drugima.
U istraživanju tog procesa, u potrazi za korisnom paradigmom ponovnog stvaranja unutarnjeg svijeta pojedinca, otkrio sam da je korisno uzeti u obzir multidimenzionalni aspekt samog Bitka: ontologiju, u slučaju grupne analize. Što točno mi pokušavamo Biti ili Postati? Tradicionalna ontologija nudi mi koristan okvir za moje početno mišljenje.
U ponovnom otkrivanju svijetu Aristotela, skolastici trinaestog stoljeća renesanse, a nakon njih neotomistički preporod devetnaestog stoljeća, slažu se oko onoga što se činilo da je koristan koncept: Za Biće se može reći da ima četiri jednako preklapajuća (co-extensive) transcendentala, tj. dimenzije ili osobine. To su Cjelina, Dobrota, Istina i Ljepota. I individualni i grupni proces Bića i Nastajanja može se razmatrati u svjetlu jedne ili više navedenih osobina. Bića istinski jesu utoliko koliko pokazuju ove karakteristike ili atribute. Tako, terapeutski proces Postajanja (Becoming) može biti opisan te potvrđen ili poništen, u tom svjetlu. Osim što doprinosi našem razumijevanju procesa, svaki atribut također može ukazati na potencijalno negativne aspekte tog procesa. Često je korisno opisati što grupna analiza nije, u pokušaju da se prenese što jest. Dopustite mi nekoliko primjera.
Moj prvi primjer onoga što grupna analiza nije, može se naći u terapeutskoj grupi čije je glavno nastojanje usmjereno oko cjeline Bića, koje naglašava holističko, jedinstveno, gledište grupe. Ono naglašava važnost pripadanja cjelini. To je glavna komponenta panteističkih religija Istoka, pseudoterapije kao što su EST (group bullyng), te čak neki aspekti New age-a Zelenih. U najboljem slučaju, takve grupe inspiriraju članove za pripadanje, da se osjećaju kao kod kuće, jedno s grupom. To je važan grupni proces prije ponovne individuacije.
To, međutim, može dovesti do društvenog porobljavanja pojedinca:
promicanje straha od razlika koji je rezultirao suđenjima vješticama u Salemu, te u novije vrijeme, u Velikoj Britaniji, u Cleveland-u i Orkneys-u, potragom za navodnim sotonskim ritualima. Novi poredak može naći novog Budu, s novim budizmom; novi hir: karizmatičan ili sotonski. U takvim grupama, u najgorem slučaju, da bi postao Ti, moraš postati grupa, moraš se prilagoditi i udovoljiti.
Iako su Foulkes i Anthony ustanovili „grupa je fundamentalnija jedinica od pojedinca", Foulkes je ranije napominjao da dobro funkcionirajuća grupa „poštuje i podupire nastanak i slobodan razvoj pojedinca“. Kao što je Kopp (1974.) utvrdio:“Ako sretneš na putu Budu, ubij ga.“
Drugi primjer možemo naći u grupi inspiriranoj prvenstveno Vrlinom: grupi koja nastoji pridati visoku vrijednost emocijama, nagonima i željama te formulira svjesne intelektualne ambicije i strategije da ih zadovolji.

U najboljem slučaju, takva grupa priznaje neospornost želje, legitimnu želju za savršenstvom. Ova grupa može, međutim, lako pobrkati savršenost sa zadovoljavanjem čulnosti. Problem je da kada terapijski proces uključuje moralnost (dobrotu), nužno uključuje ideje "dobra" i "zla". Stoga nužno pretpostavlja prvenstveno etički set vrijednosti, koje mogu, u najgorem slučaju biti potpuno lažne.
Nad grupom obuzetom traganjem za dobrotom visi stalna prijetnja zavođenja ka perverznom. Preobrazba može ponovo kreirati idiosinkratičku izopačenost lažnog selfa, prije nego pravi self. Primjer može biti sado-mazohistički odnos u ili prema grupi gdje percipirano Dobro je u stvari uspostavljanje odnosa perverzne fantazije, a ne izvorne genitalne seksualnosti. Taj proces je dobro opisao McDougall in Theatres of the Mind (1980)
S druge strane, grupna težnja prema Bitku kao istini nastojat će pridati veliku važnost razumu, riječima, opisima, spoznaji neizbježne logike, stvarajući smisao stvari u tradiciji kognitivne terapije. Sve se može promijeniti ako se sve shvati, oblik terapijske katalogizacije proizašao iz viktorijanskog medicinskog modela: naziv postaje više od polovice „lijeka“. Na žalost, iako se jezik može koristiti za kreativno komuniciranje, on je također, jedno od najpristupačnijih prenosilaca za primjenu tiranije. Čija je to, uostalom, istina? Kako je Bion primijetio, „prešutna pretpostavka da misli pretpostavljaju mislioca vrijedi samo za laž“.
Istina nije prvenstveno osobina individualnosti, već odnosa. Činiti je osobnom deformira kako istinu, tako i osobu. Nadalje, logika je neumoljivo logična i lako se zloupotrebljava. Istina zaključka počiva isključivo na istinu pretpostavki, a ne na valjanosti argumenta. Koliko ima ljudi koji još mogu konstruirati valjan silogizam?
Vrlo malo misaonih procesa, a kamoli verbalnih argumenata, logično je važeće.
U grupama koje se oslanjaju na takve procese, možemo, u najboljem slučaju doživjeti istinu Bitka, istinu koja nas oslobađa, ali u najgorem slučaju, možemo pogrešno nagađati da je već imamo.
Prve tri osobine Bitka, Jedinstvo, Dobrota i Istina, budući da se preklapaju sa samim Bitkom, uvijek su prisutne zajedno. Podsjećam, ipak, da nedopuštena koncentracija u grupnom procesu bilo kojeg od ovih - u smislu pritisaka i privlačnosti društvene pripadnosti (Jedinstvo), zavođenje osobnog emocionalnog zadovoljstva (Dobrota), ili vrline naizgled logična zaključivanja zamaskirane kao Istina - može težiti, u najgorem scenariju, deformaciji, korupciji i izrabljivanju.
Ova se tendencija pojavljuje zbog toga što je u ovim modalitetima Postajanja, komunikacija inicirana od Drugog. To jest, grupa kao cjelina, ili njeni individualni članovi u početku uzimaju inicijativu na koju se self sa svoje strane odaziva.

Estetski doživljaj

Smatram da je dimenzija Bitka, odnosno način Postajanja, koji je najmanje sklon perverziji, četvrti atribut, Ljepota. Percepcija ovoga događa se kad je pojedinčevo samo-stvaralačko iskustvo ljepote Drugoga, bilo grupe ili pojedinca, situacije ili događaja, doživljeno u matrici Postajanja u kojoj je on/ona aktivan sudionik.
Ova percepcija ovisi o kreativnoj, proaktivnoj, percepciji gledatelja, gdje gledatelj sudjeluje i perceptivno i intelektualno. Kao što je Maturana primijetio u svojoj studiji o neurofiziologiji boja, percepcija je aktivno, a ne pasivno učešće:

...studija viđenja boja nije studija mapiranja šarenog svijeta na živčani sustav, već bi to trebalo biti razumijevanje sudjelovanja mrežnice (ili živčanog sustava) u stvaranju kozmosa boja promatrača...

Kad sam ranije spomenuo maladaptivna iskustva člana grupe, nisam se samo pozivao bilo na emocionalno, bilo na intelektualno iskustvo, što bi moglo podrazumijevati isključenje ostalog u svakodnevnoj komunikaciji.
Imao sam na umu kombinaciju od dvoje, kombinaciju koja obuhvaća estetski doživljaj Ljepote.
Doživljaj senzualnog prepoznavanja lijepog internaliziran je kao ideja (ili misao) o užitku iskustva. Sveti Toma Akvinski (1265) izvrsno je načinio razliku između dobrote i ljepote, kad je rekao:

...“dobar“ i „lijep“ imaju podjednaku referencu ali, razlikuju se u značenju. Dobar, suština koju sve stvari žele, je ona u kojoj žudnja počiva; dok je ljepota ono u čemu žudnja počiva kroz kontemplaciju ili znanje...“lijepo“ dakle, dodaje „dobrom“ pozivanje na kognitivne snage; „dobar“ se jednostavno odnosi prema onome u čemu žudnja uživa, ali „lijepo“ upućuje na čisti pojam onoga što pruža zadovoljstvo...


Kao što je to Eco sažeo:

Pojam ljepote je neka vrsta viđenja ili gledanja koje je posredovano osjetilima, ali je intelektualno kognitivnog reda, te još proizvodi određenu vrstu užitka.

Kako može estetko iskustvo pojma ljepote doprinijeti samorealizaciji člana grupe?
Slijedeći skolastičko porijeklo tog pojma, najprije mogu reći da je stvaranje ex nihilo nepojmljivo za mene. To jest, iz ništa, mogu dobiti ništa; potencijalnost mora biti ovdje. Slično tome, ne mogu umanjiti ništa od aktualnosti do potencijalnosti; što će reći, što jest, jest, i nastavlja se u Bivanju. Onoliko koliko riječ „promjena“ podrazumijeva brisanje i premiještanje, toliko se ne može upotrijebiti u terapeutskom kontekstu. Riječ „Transformacija“ ima više značenja i rješava probleme mojih nedostataka kao i stvoritelj i neuništivost bivanja.
Moguće je, naravno, na plitkoj razini, promijeniti sporedna svojstva ljudi, osobine ličnosti i karakteristike koje već postoje 'tik ispod površine', ali, ovdje postoji opasnost da sve dok se (ne) aktualiziraju - izvučene iz pozadine ograničenja društvenog ili obiteljskog uslovljavanja - nećemo znati želimo li ih ili ne. Užasna je perspektiva terapeuta kao Frankensteina koji se nazire iza takvih težnji.
Veća je mogućnost, i s više dobiti, Postati što još nismo, ali smo potencijalno; preobrazba suštinske osobe kroz estetsko iskustvo shvaćanja ljepote.
Drugim riječima, naša percepcija stvarnosti Drugog jest ono što nam pruža zadovoljstvo.
To je način Postajanja koji je radikalan, doticanje stvarnosti suštinskog postojanja osobnosti, radije nego površnost vanjskih sporednih svojstava nastupa ponašanja. Estetski doživljaj je percepcija stvarnosti Drugog koja mi pruža zadovoljstvo, shvaćanje koje preobražava moje vlastito Biće. Drugi postaje preobražavajući objekt a odnos preobražavajući prostor u kojem su unutarnji objekti osobe transformirani.
Postoje trenuci za sve nas koji nas preobražavaju pomoću kreativnog učinka njihove ljepote. Ja sam, dijelom, moje iskustvo slušanja tria u Cosi Fan Tutti. To iskustvo je jedno jedinstveno osobno, a sličan doživljaj leži u srcu terapeutskog procesa.
U terminima dijade jedan-na-jedan u terapeutskom procesu, to naravno, nije nova ideja. Bollas (1987) karakterizira kao estetsko, primarni odnos majka-dijete, gdje dojenče nastaje kroz preobražavajuće iskustvo uočene ljepote njegove majke. To je nepromjenljiva tema kršćanske ikonografije; Madona s djetetom, svatko sudjelujući u činu Otkupljenja kroz obožavanje drugog. Kao što je sv. Augustin napisao, slično opažanju vječnog u majčinskom:

...it was for my sustenance and delight that I had my mother's milk... it was by your gift that those who suckled me willed to give me what you had given them, for it was by the love implanted in them by you, that they gave so willingly that milk which, by your gift, flowed in the breast. (399:4)

...majčino mlijeko davalo mi je život i nasladu... zahvaljujući tvojem daru one koje sam dojila htjeli su mi dati ono što si im ti dao, a sve zbog ljubavi koju si im usadio, i zbog
koje je darovano mlijeko tako dobrostivo teklo u grudi...

A onda:

Late have I loved you, beauty so ancient and new, late have I loved you, for you were within me, and I outside; and I sought you outside and in my unloveliness fell upon those lovely things you have made.

Nedavno sam te zavolio, drevna i nova ljepoto, nedavno sam te zavolio, jer bila si u meni, a ja izvan; i tražio sam te izvan i u svojoj nevoljenosti uronio sam u svu tvoju ljubav.


Estetsko iskustvo u grupi

Grupa nudi oboje, muiltidimenzionalni transformacijski prostor i višestran transformacijski objekt. Ovo se doživljava kao pojam ljepote odvijajuće stvarnosti grupe te sebe i drugih u grupi. Moje vlastito zapažanje ovoga dopušta mi da izvučem opće zaključke o značenju zadovoljstva percepcije, te njene uloge u pomaganju mi da postanem ja. Postoji također ljepota zahvaćena od strane Drugoga, koja, ukoliko se može vidjeti kako ima transformacijsko značenje za druge, također može imati značenje u meni. Ja mogu učestvovati u kreativnom procesu transformacije kojeg vidim u drugome. To je multidimenzionalna matrica majka-dijete. Ta ljepota se može primijeniti na mene, mogu je zagrabiti i biti preobražen pomoću nje. Grupna dimenzija daje mi ne samo doživljaj otkupiteljske ljepote i njen intelektualno transformacijski aspekt, već također i interakciju zapažanja drugih koji sudjeluju u istovjetnim pojmovima koji su informativni time što su jasno transformativni.
Čuo sam da se analitička grupa opisuje kao prijelazni a ne transformacijski prostor i objekt. Smatram da „prelazni“ znači ni ja niti ne-ja; ne toliko posredovanje između dvoje, već uklanjanje razlike.
To zahtijeva suspenziju nepovjerenja što je sine qua non za odigravanje; prilagodbu omnipotentne fantazije stvaranja dojke, obustavljanje bilo kakvog pitanja istine. To može s pravom biti primitivna funkcija grupe, ali ja bih predložio da se grupa može također doživjeti kreativno kao Drugi, u estetskom shvaćanju. To je ponekad ugrožavajuće, ponekad zavodljivo, ali nakon što se uvidi, transformira pomoću usklađivanja unutarnjih i vanjskih stvarnosti umjesto da ih ne priznaje.
Cortesao je (1991) mislim, podcijenio svoju vlastitu poziciju kad je primijetio da je „Grupna analiza diskontinuiran i privremen Način Bivanja.“
Mislim da se može reći da je privremena samo u onoj mjeri u kojoj je zaista diskontinuirana. On nastavlja opisivati estetski doživljaj kao jedno uspostavljanje ili nanovo uspostavljanje one estetske ravnoteže s kojom smo u početku suočeni u onim prvim interakcijama između majke i djeteta.

U grupno analitičkoj matrici teče slobodan govor ...tako da se estetska ravnoteža izgradila u grupno analitičkoj matrici. To nije ništa drugo već umnožavanje uspjeha ili pokušaja estetske ravnoteže u ranim fazama života. Jer kad beba sisa, hranjena na prsima ili bocom, te se pomiče i kreće u tom smjeru, beba nudi sebe isto tako (kao što i pojedinac čini kasnije u grupnoj analizi) da proslavi čin ljubavi... u intervalima tijekom dojenja i prirodnog prerađivanja kroz pojavu probave, kvalitetu afektivnog ulaganja bebine reprezentacije događa se psihički, kao što to čine male estetske geste majke koja sada potiče ljubav, zadovoljstvo i arhaičnu organizaciju estetske ravnoteže između unutarnje i vanjske stvarnosti, između svijeta vanjskih i unutarnjih objekata...

Grupna matrica opažanja i komunikacija omogućuje shvatiti ljepotu ostalih u njihovim intersubjektivnim preobrazbama (ili unutarnjim ispunjenjima), u terminima Proporcija, Cjelovitost i Jasnoća, koji obuhvaćaju skolastičke karakteristike Ljepote. To je proces Postajanja, a transformirano i transformirajuće Biće Drugoga i sebe zajedno čini se ispravno, potpuno i kristalno čisto (ne u tamnom staklu). Vidim grupu kao cjelovito pružanje oboje, inicijalnog estetskog transformacijskog objekta i prostora, te pojedinačnih članova koji samo u posljednje vrijeme postaju transformacijski objekti sebi samima. Ova paradigma jednostavno znači da grupnu analizu možemo gledati kao estetsko iskustvo koje omogućuje svakom članu grupe djelovanje u sporazumu s drugima, izvođenje jednostavnog čina senzualnog opažanja ljepote, zajedno s intelektualnim razumijevanjem ili idejom, koje zajedno pružaju to zadovoljstvo što transformira sebe. Ova transformacija u sebi, posredovana je transformacijom odnosa između unutarnjih i vanjskih svijetova. To nije jednostavno emocionalni ili intelektualni proces, već intuitivna interakcija između subjekta i objekta što je jednostavno estetsko.

Istina ljepote ili ljepota istine

Konačno, pretpostavljam da estetski doživljaj preobražava moje biće po otkrivanju misli: to jest, svjesnosti o mojem zadovoljstvu u bavljenju s Drugim. Po ovome ja mislim da je pojam ljepote primarni izvor misli same. Bion je vidio svu ljudsku misao i nastojanje kao transformaciju emocionalnog iskustva. Ja bih radije opisao taj proces kao izdvojeno estetsko iskustvo koje preobražava postojanje subjekta. Ovo su, ako sam dobro razumio Bionovu poziciju, samo malo drugačiji opisi u mnogome istog procesa.
Estetska paradigma obraća pažnju na zadovoljstvo pojmom ljepote prije nego na tjeskobu nepoznavanja. To može biti samo razlika između napola punog i napola praznog. Snaga ove estetske preobražavajuće paradigme grupnog procesa je što ona nastoji izbjeći potencijalnu emocionalnu i intelektualnu tiraniju koju sam ranije vidio kao prijetnju grupa koje su prvenstveno okrenute prema ostalim atributima, Jedinstvu, Dobroti i Istini. Objekt, osoba, situacija ili odnos je lijep kad mi pojam toga pruža zadovoljstvo. To je kombinacija mog opažanja i moje spoznaje. To je vrlo osobno aktivno opažanje mog osjećaja i osobni intelektualni proces a time i vrlo osobno iskustvo iako je doživljeno u i kroz grupnu matricu. Ne možete mi reći da ono što vidim je lijepo. Jedino osobno estetsko iskustvo vodi do osobnog zadovoljstva opažanja ljepote, te do iskustva toga kao jednog izvršitelja za unutarnju misao i preobrazbu.
Ostali atributi Bića prvo uključuju ​​intelekt, barem u namjeri (kao u "ja namjeravam biti zadovoljan", „ja namjeravam pronaći istinu“) bez one inicijalne percepcije dojmova koja potvrđuje autentičnost estetske percepcije stvarnosti.
Iako je istina da percepcija ljepote može biti zabluda, ipak je prijatna misao.
Na ovom mjestu se upućuje na ostale bitne atribute autentičnog bića. Ako je Ljepota valjana, ona je također Istina, Jednostavnost i Dobra. Drugim riječima, moguće je, čak važno, koristiti svaki za provođenje unakrsne provjere drugih. Ako je ljepota neusklađena s istinom, ili obrnuto, ona je lažna. Ljepota i istina se preklapaju, ako jedna izostane, to se događa i s drugom. Opisujući estetsko iskustvo grčke vaze, John Keats je zapazio:

Ljepota je istina, istina ljepota, -- to je sve što
Vi znate na zemlji i sve što trebate znati.

U pisanju o snovima, Meltzer (1984) ukazuje na vrijednost korištenja estetske percepcije za potvrdu istine tumačenja:

Povremeno se osjećam zapanjen ljepotom formulacije a često i pacijent može imati to iskustvo. Iako je relativno rijetko, nije ništa manje impresivno iskustvo pošto sam uvjeren da je taj estetski element ključan za razvoj bilo kojeg dojma uvjerenja o "korektnosti " formulacije.

U našem radu s grupama, praktična stvarnost ovog terapeutskog sagledavanja ljepote počinje, uvjeren sam, u prozaičnim ali vitalno važnim aspektima grupnog konteksta. Ona se u početku nalazi u setingu same grupne prostorije. To je primarno transformacijski prostor: u njegovom ambijentu, simetriji kruga stolica, cvijeću i tišini sadržan je potencijal za transformacijski, terapeutski, estetski doživljaj. Opazio sam da će, u nekom trenutku, član grupe stići vrlo rano, naslađivati se ​​sam, pretpostavljam, atmosferom sobe. Pouzdanost i stalnost grupe budući da je izražena u samoj prostoriji i njenoj dostupnosti, postavlja svakog člana čvrsto u okvir vremena i prostora koji ima tu Proporciju, Cjelovitost i Jasnoću koje karakteriziraju estetski doživljaj ljepote.

 Christopher Rance je poslovni sistemski konzultant na području umjetne inteligencije. Predaje organizacijsku grupnu analizu na sveučilištu u Cambridge i Londonu, grupni je analitičar u privatnoj praksi, te honorarni tajnik Društva grupnih analitičara (London).