• Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • black color

Intersubjektivnost - Vladimir Nemet

Email Ispis PDF
Ocjene: / 5
LošNajbolji 

 

 Intersubjektivnost za početnike...

Od kaosa prema organizaciji 

 

 

 

 1. Kaos neorganiziranih iskustava 

 

Što bi se desilo kad bi se naša iskustva prestala organizirati u jednu smislenu cjelinu? Vjerojatno jedan kaos neorganiziranih iskustava kao na slici desno. Možemo pretpostaviti da svijet potpunog autizma izgleda otprilike tako.

 

____________________________________________ 

 

2. Organizirana iskustva

 

Srećom, naša psiha koristi razne obrane i kompenzacije koje joj stoje na raspolaganju. Tako se naša iskustva organiziraju u smislenu cjelinu koju zovemo našim selfom.

 

3. Fragmentacija

 

Ako nestane organizirajućeg principa koji naš self drži na okupu, doživjet ćemo neugodno iskustvo fragmentacije.  

 

 4. Self-objekt

 

Naš self se ne može povezati sam od sebe. Potreban mu je self-objekt koji ima funkciju povezivanja naših iskustava. Naš self-objekt, prema tome, definira naš self jer to ne možemo učiniti sami za sebe. On to čini svojom empatijom, odnosno, svojim kapacitetom uživljavanja u našu psihu.

 

 5. Prostor

 

Ako self-objekt definira naš self, možemo se upitati tko definira naš self-objekt?  Svojom empatijom mi definiramo naš self-objekt. To je proces uzajamnog prepoznavanja kojeg možemo zvati empatijska rezonancija.

 

Kao što vidimo na slici, naš self-objekt je sastavljen od istih iskustava kao i naš self, a razlika je u tome što su iskustva organizirana na drugačiji način.

 

Izgleda nam kao da je naš self-objekt izvan nas, na određenoj udaljenosti od našeg selfa. Kao da postoji neka distanca između nas. Kao da postoje dvije grupe iskustava pomaknutih u prostoru.

 

 

 

6. Vrijeme

 

 Međutim, situacija je upravo suprotna. Naš self i naš self-objekt čine potpuno ista iskustva. Razlika je u tome što se dvije grupe iskustava organiziraju u vremenu. Svake sekunde one se povezuju i fragmentiraju. Nakon što se naša iskustva povežu u naš self odmah se i fragmentiraju i preslaguju u naš self-objekt. Tako koristeći ista iskustva mi stvaramo i sebe i drugog.

 

Postoje relativno kratki momenti u kojima naša iskustva nisu organizirana. To je rizik kojem se svatko mora mora izložiti kako bi mogao stvoriti drugu osobu.

 

U momentima fragmentacije, kada se kidaju veze među iskustvima, svatko može doživjeti iskustvo velike napetosti. Kao da se tada oslobađa neka vrsta psihičke energije. Možemo je nazvati ljutnjom, mržnjom ili našim libidom, već prema tome možemo li je prihvatiti ili ne.

 

 7. Empatijska rezonancija

 

Proces reorganiziranja naših iskustava dešava se nekoliko desetaka puta u sekundi. Zbog toga mi ne doživljavamo prolazna stanja fragmentacije. Tromost i inercija stvaraju slijedeće iluzije:

1. Iluziju konstantnosti i nepromjenjivosti našeg uma u vremenu i prostoru.

2. Iluziju o umu koji je izoliran i odvojen od drugih umova. 

3. Iluziju o autonomiji i slobodi našeg uma. 

 

 

 
  
 

Comments  

 
# Martina 2010-05-02 10:05 Odlicno! Reply | Reply with quote | Quote
 
 
# Martina 2010-05-02 10:31 U momentima fragmentacije, kada se kidaju veze među iskustvima, svatko može doživjeti iskustvo velike napetosti..

Da li tu mislis na toplinu i strujanje? Meni je to predivan osjecaj!! Zapravo dok sam citala ovaj tekst osjecala sam isto.
Reply | Reply with quote | Quote
 
 
# Vlado 2010-05-11 17:39 Drago mi je što se kod tebe ta napetost manifestira kao toplina i strujanje!

Netko drugi bi možda spomenuo napetost i neugodu, a možda čak i napetost i ljutnju.
Sve ovisi o kontekstu u kojem smo se naučili prihvačati ovaj osjećaj.

Ili se nismo to naučili…
Reply | Reply with quote | Quote
 
 
# mekto 2010-05-12 15:39 Vlado kad kažeš "slobodni um" tu misliš naravno na slobodnu volju, to vodi prema zaključki da slobodna volja ne postoji. Reply | Reply with quote | Quote
 
 
# Vlado 2010-05-14 19:42 Moj trener karatea Nikola je često citirao Sartrea: \"Sloboda je spoznaja nužnosti\".

Ova spoznaja ne bi trebala doći naglo, u obliku traume, već postepeno, u obliku optimalnih frustracija.

Dakle, slobodni smo primijetiti da nismo slobodni.

Međutim, nije sve izgubljeno.
Iako nemamo svoju volju barem se možemo zbog toga ljutiti…
Reply | Reply with quote | Quote
 

Add comment

Facebook:

- Dodaj na Facebook