Intersubjektivnost - Vladimir Nemet
Intersubjektivnost za početnike...Od kaosa prema organizaciji
| |
1. Kaos neorganiziranih iskustava
Što bi se desilo kad bi se naša iskustva prestala organizirati u jednu smislenu cjelinu? Vjerojatno jedan kaos neorganiziranih iskustava kao na slici desno. Možemo pretpostaviti da svijet potpunog autizma izgleda otprilike tako.
____________________________________________ |  |
2. Organizirana iskustva
Srećom, naša psiha koristi razne obrane i kompenzacije koje joj stoje na raspolaganju. Tako se naša iskustva organiziraju u smislenu cjelinu koju zovemo našim selfom. |  |
3. Fragmentacija
Ako nestane organizirajućeg principa koji naš self drži na okupu, doživjet ćemo neugodno iskustvo fragmentacije. |  |
4. Self-objekt
Naš self se ne može povezati sam od sebe. Potreban mu je self-objekt koji ima funkciju povezivanja naših iskustava. Naš self-objekt, prema tome, definira naš self jer to ne možemo učiniti sami za sebe. On to čini svojom empatijom, odnosno, svojim kapacitetom uživljavanja u našu psihu. |  |
5. Prostor
Ako self-objekt definira naš self, možemo se upitati tko definira naš self-objekt? Svojom empatijom mi definiramo naš self-objekt. To je proces uzajamnog prepoznavanja kojeg možemo zvati empatijska rezonancija.
Kao što vidimo na slici, naš self-objekt je sastavljen od istih iskustava kao i naš self, a razlika je u tome što su iskustva organizirana na drugačiji način.
Izgleda nam kao da je naš self-objekt izvan nas, na određenoj udaljenosti od našeg selfa. Kao da postoji neka distanca između nas. Kao da postoje dvije grupe iskustava pomaknutih u prostoru.
|  |
6. Vrijeme
Međutim, situacija je upravo suprotna. Naš self i naš self-objekt čine potpuno ista iskustva. Razlika je u tome što se dvije grupe iskustava organiziraju u vremenu. Svake sekunde one se povezuju i fragmentiraju. Nakon što se naša iskustva povežu u naš self odmah se i fragmentiraju i preslaguju u naš self-objekt. Tako koristeći ista iskustva mi stvaramo i sebe i drugog.
Postoje relativno kratki momenti u kojima naša iskustva nisu organizirana. To je rizik kojem se svatko mora mora izložiti kako bi mogao stvoriti drugu osobu.
U momentima fragmentacije, kada se kidaju veze među iskustvima, svatko može doživjeti iskustvo velike napetosti. Kao da se tada oslobađa neka vrsta psihičke energije. Možemo je nazvati ljutnjom, mržnjom ili našim libidom, već prema tome možemo li je prihvatiti ili ne. |  |
7. Empatijska rezonancija
Proces reorganiziranja naših iskustava dešava se nekoliko desetaka puta u sekundi. Zbog toga mi ne doživljavamo prolazna stanja fragmentacije. Tromost i inercija stvaraju slijedeće iluzije: 1. Iluziju konstantnosti i nepromjenjivosti našeg uma u vremenu i prostoru. 2. Iluziju o umu koji je izoliran i odvojen od drugih umova. 3. Iluziju o autonomiji i slobodi našeg uma.
|  |
Komentari
Da li tu mislis na toplinu i strujanje? Meni je to predivan osjecaj!! Zapravo dok sam citala ovaj tekst osjecala sam isto.
Netko drugi bi možda spomenuo napetost i neugodu, a možda čak i napetost i ljutnju.
Sve ovisi o kontekstu u kojem smo se naučili prihvačati ovaj osjećaj.
Ili se nismo to naučili...
Ova spoznaja ne bi trebala doći naglo, u obliku traume, već postepeno, u obliku optimalnih frustracija.
Dakle, slobodni smo primijetiti da nismo slobodni.
Međutim, nije sve izgubljeno.
Iako nemamo svoju volju barem se možemo zbog toga ljutiti...
RSS kanal za komentare na ovaj post