|
Bok Platon!
Baš mi je drago da si se zainteresirao za ovu temu...
Moram priznati da nisam čitala tu knjigu koju spominješ, ali što se tiče liječenja depresije pomoću filozofije, rekla bih da je moguće. Ono što meni osobno najviše doprinosi "izliječenju" ili prije bih rekla iscijeljenju, je upravo ta druga perspektiva koju držim u rukama, koju čitam i razumijevam, a da istovremeno imam osjećaj kao da ona mene drži u rukama, kao da me razumije. Uz spoznajne procese koji se dešavaju za vrijeme čitanja, ono "pozadinsko" što doista iscjeljuje, što umanjuje depresiju, je neka vrsta odnosa koju ostvarujemo s onim tko je napisao te riječi koje čitamo. Mogli bismo reći da je ta osoba za nas ideal, a što je, uz ambiciju, najvažniji stup u izgradnji kohezivne (stabilne), pa time i manje depresivne, ličnosti. Dok bi nam prozac davao samo iluziju kohezivnosti i integriteta, umjetnu utjehu i smirenje, Platon nam daje tu drugu perspektivu toliko bitnu za jačanje selfa.
Preporučila bih ti jednu granu filozofije koja se zove hermeneutika (umijeće razumijevanja), koja lijepo govori o toj isprepletenosti perspektiva i na neposredan način o empatiji... tu se na lijep način isprepliću filozofija i psihologija, a i čitajući takvu literaturu, mogao bi dobiti odgovor na pitanje jesu li filozofi depresivniji od prosječnih ljudi (za što smatram da je još jedna generalizacija; ja sam za vrijeme studija upoznala mnoge profesore koji se bave filozofijom i pišu filozofske tekstove, a koji su vrlo duhoviti, domišljati i entuzijastični pojedinci). Za početak preporučam "Klasici hermeneutike" koje je uredio Jure Zovko, a u kojima se nalaze tekstovi bitnih likova u hermeneutici kao što su Gadamer, Dilthey, Schleiermacher, Hegel, Heidegger i drugi...
Nadam se da si kroz ove odgovore barem donekle zadovoljio svoju znatiželju, ali ne dovoljno da ne bi i dalje istraživao i čitao... bilo kakvi komentari, kritike ili pitanja i u daljnjem tvom proučavanju su dobrodošli!
|
