|
.
Depresivni poremećaj star je koliko i ljudski rod.
Depresiju su do našeg vremena, manje – više neuspješno, "držale pod kontrolom" mitološki sustavi, religije, patrijarhalni odgoj, fanatični nacionalizam.
Kao što smo se i sami uvjerili, to nisu pravi "lijekovi" za depresiju, to su samo načini da se na nju zaboravi, zato i nisu izdržali test vremena.
Onaj tko se bori u ratu ili tko nema sredstava za život jednostavno ne može biti depresivan jer, kao što znamo, postoje i mnogo gore stvari od depresije.
Dakle, ova "epidemija" depresije u ovom stoljeću uopće ne znači da je prije bilo bolje, upravo obratno.
Kao što je rekao Marx: "Religija je opijum za narod", narod neće osjetiti svoju patnju dok opijum djeluje.
Opijum više ne djeluje!
Sa razvojem društvenih odnosa, napretkom tehnologije i rastom standarda, konačno možemo reći da svatko od nas ima slobodnog vremena upitati se što zapravo želi od života i koliko njegov život ima smisla.
Konačno smo se oslobodili duhova prošlosti, dogmi, diktatora, predrasuda, gladi i bolesti.
Danas smo slobodni da budemo to što stvarno želimo i možemo biti, a ne više to što nam drugi govore da jesmo.
Više nećemo dozvoliti da nas krivo definiraju razni šamani, faraoni, kraljevi, svećenici, proroci i drugi čudaci.
To je vrijeme iza nas.
Danas možemo prepoznati kada nas okolina krivo prepoznaje i krivo interpretira.
Što nas jako ljuti, s pravom.
Ako dobro vidim, glavni problem u ovoj fazi odrastanja ljudskog roda jest – "samo" depresija.
Depresija u suvremenom društvu znak je odrastanja ljudskog roda u kojoj je društvo potpuno preraslo mitove, religiju i predrasude, a još nije izgradilo savršenu empatiju.
Ovdje spominjem empatiju kao jedini način da čovjek i društvo izgrade zdravi osjećaj sebe i smisla svog života.
Jedino ako smo prepoznati od drugog čovjeka možemo reći da smo živi i jedino se tako možemo osloboditi straha od smrti i zaborava.
Dakle, depresija može biti i znak da se naša civilizacija mijenja i raste.
Što se prije izgradi jedani globalni sistem empatije, u kojem će svaki pojedinac imati pravo izraziti se na svoj autentični način, depresija će prije nestati.
Taj se sistem već gradi kroz globalno umrežavanje i povezivanje na Internetu i na razne druge načine.
S druge strane, postoji ogroman strah od promjene i zato je tranzicija iz starog društva u novo tako spora.
Ma koliko tradicija bila loša po nas često nostalgično ne odustajemo od nje jer nikad se ne zna, može doći i nešto gore.
Ja vjerujem da može biti samo bolje
Danas ovdje, između nas, već postoji jedno opće ljudsko razumijevanje, izgradila se baza empatije na globalnom planu i više se nitko ne treba bojati da će ostati sam...
|
