|
.
Kako bi izgledao kraj terapije kod nekog self psihologa?
To bi mogao biti, u idealnom slučaju, Heinz Kohut, otac self psihologije.
Evo što bi možda rekla sretna klijentica svom terapeutu:
"Heinz, mislim da se naš zajednički rad približio kraju!
Uspjeli smo ojačati moj pravi self i moje kompenzatorne psihološke strukture toliko da mogu biti aktivna i kreativna. Moje aktivnosti su sada usmjere prema smislenim ciljevima. Moja posvećenost smislenim ciljevima i sam čin kreacije konsolidiraju moj self i daju mi osjećaj da sam živa, stvarna i vrijedna poštovanja. Moja, novo otkrivena, kreativnost pruža mi osjećaj užitka pa mogu reći da je moj život postao vrijedan življenja. Osim toga, osjećam se sigurnom i zaštićenom od poraznih osjećaja praznine i depresije.
Iako sam s velikim užitkom svjesna svoje kreativnosti, ja više nisam manično hiperaktivna dok stvaram, kao što sam nekada znala biti. Svjesna sam produkta svoje kreativnosti i sebe kao centra inicijative. Te dvije stvari, moj self i produkt mog selfa više nisu odvojeni ili otuđeni kao nekada.
Osim toga, danas mogu pokazati i izložiti sebe i svoje aktivnosti tuđoj kritici bez straha da ću se raspasti na dijelove.
Danas znam da je do poboljšanja došlo zbog toga što konačno mogu integrirati one ideale za koje se zauzimala moja majka dok sam bila mala. Moja mi majka, tada, nije dozvoljavala da ju dovoljno idealiziram i da se identificiram s njom. Bez ideala i ciljeva, do sada nisam znala u kojem smjeru da uložim svoje energije i ambicije. Kroz dugogodišnje razumijevanje mojih otpora, danas se više ne bojim identificirati s majkom u nekim aspektima. Nestao je onaj strah da ću biti anihilirana u njezinom svijetu. To mogu zahvaliti tebi, Heinz, što si mi dozvolio da te neki puta koristim kao svoj uzor.
S druge strane, moje ozdravljenje mogu zahvaliti integraciji mojih ambicija. Moj mi otac, u najranijem djetinjstvu, nije pružao dovoljno divljenja, odobravanja i empatije. Često je naglašavao one dijelove moje ličnosti koje sam ja već odavno prerasla a nije naglašavao one dijelove moje psihe koji bi odgovarali trenutnoj razvojnoj fazi. To su, uglavnom, bili moja ženstvenost, hrabrost, odlučnost i zdravi egzibicionizam. Te dijelove nije mogao prepoznati. Tako sam kasnije u životu često bila prisiljena izbjegavati situacije u kojima bih se previše izložila, zbog straha od kritike. Nisam mogla ponoviti situacije koje bi me asocirale na očevo povlačenje i hladno ignoriranje. Heinz, ti si prepoznao u meni baš te slojeve moje ličnosti koji su mi bili skriveni i tako ih vratio meni samoj!
Još uvijek, u mojoj psihi, postoje slojevi iskustava do kojih nisam došla analizom. Neke su inhibicije još prisutne. Zdrav razum mi kaže da bi spomenuta iskustva mogla pokrenuti arhaičnu regresiju i nepovratnu dezintegraciju mog selfa.
Svejedno, nema potrebe da istražujem ta iskustva jer mi moj self i moje kompenzatorne strukture daju dovoljno energije za kreativan, smislen i ispunjen život..."
|
