Humor u tragediji – svijet Charlie Chaplina

prosinac 26, 2016

Humor u tragediji – svijet Charlie Chaplina

 

 

“Stvorili smo brzinu, ali smo se zatvorili: strojevi koji nam daju obilje ugasili su naše želje. Naše znanje napravilo nas je ciničnim, naša pamet teškim i neljubaznim. Mislimo previše i osjećamo premalo: Više od strojeva trebamo ljudskost; Više od oštroumnosti trebamo dobrotu i blagost. Bez ovih osobina, život će biti nasilan i sve će biti izgubljeno…”
Charlie Chaplin

Mnogo je načina kako se branimo od bolne spoznaje kako će našem životu jednom doći kraj, baš kao i životima dragih ljudi oko nas. Jednako se tako branimo i od bolne spoznaje da smo od dragih ljudi odvojeni, da oni imaju svoj život i da često ne stignu misliti o nama. Tu spoznaju o našoj ograničenosti, našoj konačnosti u vremenu i prostoru ovdje obično nazivam – razočaranje! Prihvatiti i emotivno reagirati na razočaranje najveća je mudrost koju čovjek može ostvariti.

Jedan od načina kako reagiramo na razočaranje jest i humor. Smijeh je obično znak da smo prepoznali i prihvatili još jedno razočaranje u druge ljude ili u sebe same. Humor je pravi način da živimo u nesavršenom svijetu, a da se pri tome ipak osjećamo savršeno. Da nema humora nikada ne bi odustali od naše fantazije savršenstva, svemoći, bezvremenosti. Bez smijeha nikada ne bi mogli prihvatiti tuđe mišljenje, drugačije od našeg. Svijet bez humora usamljen je svijet.

No nije svaki humor znak mudrosti. Postoji humor koji služi isključivo tome da ismije i ponizi drugu osobu. Ta vrsta humora ne vodi prema mudrosti, već upravo suprotno, vodi prema fantaziji kako je druga osoba bezvrijedna, a samo smo mi vrijedni poštovanja, savršeni. Tada humor služi kao obrana našoj velebnosti. Sarkazam, cinizam, zloba nisu put prema mudrosti već pokušaj da zadržimo iluziju vlastitog savršenstva, tzv. – narcizam.

Međutim, kada se smijemo sebi, to je uvijek znak kako smo prihvatili našu konačnost, našu ljudskost, kako smo se uljudili. Istovremeno, to je znak kako smo postali slobodni, tek sada možemo raditi što hoćemo, tuđe mišljenje više ne upravlja našim životom. Zato je humor zabranjen u svim totalitarnim sustavima, od istoka do zapada.

Tko je čitao knjigu ili gledao film “Ime ruže” sjeća se kako je glavni lik filma, fanatični svećenik, postao serijski ubojica s jedinim ciljem da uništi knjigu filozofa Aristotela u kojoj se govori o humoru. Prema riječima tog fanatika u filmu – humor je opasan jer prizemljuje čovjeka, smanjuje njegovu vjeru u nadnaravno, tjera ga da umjesto božanskog traži ljudsko.
Što uopće traži čovjek?

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija umjetnosti , , , , ,