Hildegard von Bingen i Marina Abramović – Ekstaza u umjetnosti

listopad 18, 2018

Hildegard von Bingen i Marina Abramović – Ekstaza u umjetnosti

 

 

 

 

Afekti, osjećaji, raspoloženja modernog čovjeka nikada više neće biti tako duboki i snažni kakvi su bili nekada, u staro doba. Danas živimo u “doba razuma”, središte ljudskog bića nije više srce kao nekada, već razum. Svoju su emotivnu “površnost” mnogi prepoznali pa na različite načine pokušavaju vratiti intenzitet doživljaja, osjećaj života.

Ipak, vjerujemo kako od svih afekata, osjećaja i raspoloženja, modernom čovjeku najviše nedostaje – ekstaza, taj intenzivni doživljaj kako smo se prepustili nečemu većem od nas, kako smo postali dijelom nečega boljeg od nas. Moderni je čovjek na svom putu oslobođenja i emancipacije, na putu ravnopravnosti, izgubio iskustvo postojanja nečega većeg i boljeg od njega samog. Ako smo svi ravnopravni, zašto bi netko bio od mene bio – “bolji”? No u podsvijesti svakog čovjeka, u Freudovom nesvjesnom ili Jungovom arhetipu, uvijek otkrijemo potisnutu sliku svemoćnog, sveznajućeg i vječnog Drugog, sliku kojoj se želimo posvetiti i s kojom se želimo stopiti, biti Jedno. Taj nam se lik neki puta javi u snovima, tom “kraljevskom putu u nesvjesno”, i taj san u sebi nosimo danima.
(Prepoznati, osvijestiti, pounutriti nesvjesne fantazije svemoćnog Drugog, idealizirane roditeljske slike, temelj je psihologije osobnosti Heinza Kohuta kojom se ovdje bavimo.)

No iako potisnut, taj doživljaj stopljenosti s Apsolutom, doživljaj da smo “izvan sebe” (ex stasis), i danas je jednako snažan kao uvijek. Stoga potraga za “umjetnim rajem” još traje, danas kroz kemijske tvari kojima postižemo iskustvo bivanja “izvan sebe” – ecstasy. To je problem modernog čovjeka – nije više sposoban odustati od obuzetosti sobom, i otkriti nešto veće i bolje od samog sebe. Okrenuti se svijetu, izići u svijet, danas više nije moguće – bez kemije.

Ekstazu, stapanje sa svijetom, taj doživljaj posvemašnje cjelovitosti i smisla, mnogi pokušavaju postići i kroz umjetnost. To i jest smisao umjetnosti, povezati umjetnika i publiku kroz umjetničko djelo kada se promatrani i promatrač stapaju u jednu psihološku cjelinu. To je umjetnička ekstaza. Odnos umjetnika i publike, promatranog i promatrača, moguć je i bez umjetničkog djela. Tada je osobnost umjetnika, njegovo izlaganje pogledu publike ono što pokreće ekstazu na obje strane.

Kao primjer spominjemo dvije umjetnice koje dijeli tisuću godina povijesti: Hildegard von Bingen i Marinu Abramović. Obje umjetnice, svaka na svoj način, nastoje ostvariti ekstazu koja prelazi granice umjetničkog i prelazi u prostore duhovnog ili mističnog.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija umjetnosti , , , , , , ,