Heinz Kohut i Martin Heidegger – Selfobjekt kao Dasein

prosinac 29, 2017

Heinz Kohut i Martin Heidegger – Selfobjekt kao Dasein

 

 

Psihologija osobnosti psihoanalitičara Heinza Kohuta, označila je konačni odmak od Freudove psihoanalize i povratak filozofskom tumačenju čovjeka i života. Suvremena psihoanaliza čovjeka više ne tumači biološki, anatomski, kognitivno, zapravo više ga uopće i ne tumači već ga – doživljava. Taj pomak od kognitivnog prema doživljajnom, od epistemološkog prema ontološkom, od neutralnog prema angažiranom, posljedica je nove psihoanalitičke paradigme Heinza Kohuta.

Korištenjem pojma “selfobjekt” Kohut prekida tradiciju dualizma u psihoterapiji, baš kao što filozof Martin Heidegger korištenjem pojma “Dasein” prekida tradiciju metafizičke podjele svijeta na subjekte i objekte. Po Kohutu i Heideggeru u početku svega, psihoterapije ili stvaranja svijeta, nalazi se odnos, izvorno zrcaljenje ili primordijalni dijalog kojeg se ne smije i ne može svoditi na subjekt ili objekt, na Ja ili Ti, na klijenta i terapeuta.

Freud sa svojim sljedbenicima, Lacanom, Bionom, Winnicottom, Ogdenom, Melanie Klein, da spomenemo najvažnije, unutrašnji svijet klijenta doživljava odvojenim od vlastitog svijeta. Taj dualizam klijent-terapeut proteže se psihoanalizom dvadesetog stoljeća. Slično tome, dualizam subjekt-objekt proteže se filozofijom zapadne civilizacije sve od Sokrata do danas. Kohut i Heidegger na sličan način nastoje ispraviti tu pogrešku.

Na početku je uvijek – Mi.

Kohutov pojam “selfobjekt” baš kao i Heideggerov “Dasein” ili još bolje “Mitsein” na posve jednak način označavaju najveću promjenu paradigme u znanosti i filozofiji ikada, veću i od one kopernikanske, darvinističke ili einsteinove.

Unatoč tome, kritičari Heinza Kohuta često govore kako je njegov koncept osobnosti zadržao tragove “predmetnosti”, “supstancijalnosti”, “reifikacije”, “redukcije”, odnosno, žele reći kako po Kohutu osobnost može postojati zasebno, izvan konteksta. No onaj tko se barem neko vrijeme posvetio proučavanju Kohutove psihologije osobnosti dobro zna kako ta kritika nije opravdana, kako je osobnost po Kohutu apstraktni koncept kojeg se ne tumači i ne određuje. Odnos “self-selfobjekt” nije jedinka, nije tvar, nije struktura, nije subjekt, a nije ni objekt. Ukratko, Kohutov selfobjekt nije metafizika!

U sljedećem tekstu nastojimo pokazati kako za Kohuta pojam osobnost (self) ne označava strukturu, tvar, subjekt ili objekt, već odnos, relaciju, dijalog. Tako Kohutova psihologija osobnosti pripada svijetu postmoderne psihologije i filozofije baš kao i filozofija Martina Heideggera, dok Kohutov pojam “self-selfobjekt” odgovara Heideggerovom Daseinu, bivanju u svijetu.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Člansko ime i lozinka:
   
Filozofija u psihologiji , , , , , ,