Ginofobija, strah od slobodne žene

prosinac 26, 2016

Ginofobija, strah od slobodne žene

 

 

Pravo na slobodan izbor oduvijek je ideal svakog slobodnog društva.

Pravo na izbor partnera, pravo na izbor vjere, pravo na pobačaj, pravo na vlastito tijelo, pravo na različitost.
Neslobodno se društvo prepoznaje po skupu pravila i zabrana s ciljem da svi članovi društva jednako misle, jednako osjećaju, da se jednako ponašaju.
Svaka različitost, svaka drugost, kažnjava se ili se posramljuje. Za društvo kažemo da je totalitarno kada svi njegovi članovi vjeruju u jednu Istinu, koja se više ne propituje, u koju se ne sumnja, s kojom se identificira.

Uprkos ogromnoj žrtvi naprednih ljudi svijeta još uvijek živimo u društvenom sustavu kojem najbolje odgovara naziv – patrijarhat. To je društvo u kojem vrijedi “zakon oca”, odnosno, sustav društvenih odnosa u kojem muškarci nadziru i kontroliraju žene. Večeras govorimo o onoj Istini, “Prirodnom zakonu”, po kome muškarac dolazi ispred i iznad žene, pa je prirodno da i donosi odluke u njeno ime.
Čak i odluke koje uključuju njeno vlastito tijelo.

Patrijarhat

Mnogi antropolozi smještaju začetke patrijarhata u doba prije šest tisuća godina. Vjeruje se da od tada dijete dobiva ime po ocu, a ne više po majci kao prije toga. Od tada pa sve do danas društvom vladaju predrasude o rodnim razlikama. Čak su i filozofi poput Platona i Aristotela imali brojne predrasude o ženskom rodu.

Prirodne znanosti još uvijek nastoje odrediti razliku između muškog i ženskog ponašanja, traže se biološke i genetske razlike, kao da o njima ovisi karakter osobe. Mi znamo da nema razlike između muškog i ženskog karaktera, a ako razlika i postoji ona je posljedica odgoja, obitelji i društva, svega onoga što nazivamo – socijalni konstrukt.
Geni ne utječu na karakter, karakter se uči.

Suvremena psihoanaliza, filozofija i sociologija imaju velik utjecaj na društvo, one mogu smanjiti rodne predrasude, mogu pokazati kako se muška ili ženska uloga uče još u ranom djetinjstvu. Humanističke znanosti mogu pokazati kako tradicija nije ništa drugo do skupina predrasuda i racionalizacija s jedinim ciljem – spriječiti svaku promjenu.
Tradicija uvijek dolazi izvana, ona baš nikada nije odraz želje i volje pojedinca. Upravo suprotno, njena je jedina svrha potisnuti ili negirati autentičnu osobnost. Kao da zajednica ne može zadržati svoju cjelovitost ako su njeni članovi slobodni ljudi, ako različito misle ili različito osjećaju. Tradicija ima za cilj ukinuti svaku razliku, svaku Drugost, tradicija je smrt Drugosti.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihološki problemi , , ,