Dekonstrukcija mita o neutralnom terapeutu

listopad 5, 2018

Dekonstrukcija mita o neutralnom terapeutu

 

 

 

Od svojih je početaka psihoterapija utemeljena u prirodnim znanostima.
Kao što znamo, temeljno je načelo prirodnih znanosti – neutralnost promatrača. Promatrač ne smije svojom subjektivnosti utjecati na rezultate mjerenja. Tako je i Sigmund Freud, otac klasične psihoanalize, sagradio svoju terapiju oko ideje neutralnog terapeuta. Najveći je ideal moderne psihoterapije stoga – objektivnost.
Pitamo se – može li terapeut svoju subjektivnost nekako potisnuti ili sakriti, a još se više pitamo – treba li to učiniti?

No i prirodne znanosti pomalo odustaju od ideje kako su promatrač i promatrani posve odvojeni objekti. Danas znamo kako promatrač svojom perspektivom ipak utječe na rezultate mjerenja, barem u prostorima kvantne fizike. Suvremena se fizika tako pita – Kada se u šumi sruši stablo, a to nitko ne vidi, je li se stablo zaista srušilo?
Time moderna fizika postaje – postmoderna, odnosno, ovisna o kontekstu, o pozadini u kojoj se neki proces odvija.

Mnogi su psihoterapeuti nastavili objektivnu tradiciju Sigmunda Freuda poput Melanie Klein, Jacquesa Lacana, Wilfreda Biona čak i Donalda Winnicotta. Međutim, u posljednjih četvrt stoljeća na mjesto moderne, “objektivne perspektive”, pomalo dolazi postmoderna perspektiva u kojoj klijent i terapeut više nisu odvojeni zidom neutralnosti već su povezani spoznajom kako jedan na drugoga utječu i kako jedan drugoga određuju.

Objektivna i neutralna Spoznaja, taj ideal modernizma, pomalo odlazi u drugi plan. Na mjesto znanja o drugome dolazi Doživljaj drugoga. Ideal postmodernizma je empatija, odnosno, etika i briga o drugome.

Postmoderna psihologija tako postavlja pitanje – Ako me nitko ne vidi, nitko ne poznaje, ako na mene nitko ne reagira, postojim li tada, jesam li tada zaista živ?

U duhu postmodernizma, psihoanalitičari Robert Stolorow i George Atwood nastoje dekonstruirati neke mitove vezane uz modernu psihoterapiju. To su: Mit o terapeutskoj neutralnosti, Mit o interpretaciji bez sugestije, Mit o psihološkoj objektivnosti i Mit o izoliranom umu

 

Mit o terapeutskoj neutralnosti

Interpretacija, tumačenje, nikada nije objektivna, uvijek je kontaminirana iskustvom terapeuta, odnosno, njegovim kontratransferom. Priroda terapeutskog odnosa od svog je početka do kraja duboko intersubjektivna, što znači kako je osobnost terapeuta organizirana spoznajom klijentove prisutnosti, a vrijedi i obratno. Slično tvrdi Donald Winnicott koji kaže kako – Nema takve stvari kao što je “Majka”, jer “Majka” postoji samo u odnosu prema “Djetetu”. Tako možemo reći da ne postoji ni “Terapeut” jer i on postoji samo u odnosu prema “Klijentu”. Kako se osobnost organizira isključivo u odnosu s osobnosti Drugog, možemo reći kako ona postoji samo u oku promatrača. Svaka je objektivnost tako iluzija duha vremena u kojem živimo – modernizma.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Filozofija u psihologiji , , , ,