Psihologija djetinjstva

srpanj 21, 2017

Alexithymia – bez riječi za osjećaje

psihoterapija

Sanja, tridesetogodišnja djevojka, upravo je izgubila svoj posao zapravo i ne znajući zašto. Po njenim riječima, nije vidjela smisla u svakodnevnom dolasku u ured, druženju s kolegama, razgovorima u kantini za vrijeme pauze i sličnim socijalnim aktivnostima. Iako okružena ljudima, tamo se osjećala usamljenom. Željela je pripadati, ali nije znala kako se to radi. Kod kuće je bilo slično. Razgovori s dugogodišnjim momkom bili su joj dosadni i površni. U vezi i nije bila zbog momka već da ne bude sama. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
ožujak 31, 2017

Anoreksija i bulimija

Problemi prehrane, anoreksija i bulimija, ne mogu se odvojiti od problema vezanih uz doživljaj osobnosti. Anoreksija i bulimija uvijek su simptomi veće ili manje krize identiteta. Ako znamo da je identitet određen našim odnosom s drugim ljudima, tada su problemi s prehranom uvijek znak kako osoba nema kvalitetne i smislene odnose sa značajnim drugima, sa svijetom.
Drugim riječima, anoreksija i bulimija imaju svrhu kompenzirati manjak značajnih ljudi, onoga što suvremena psihologija naziva “objektima sebstva” ili “self-objektima”. Osoba koja ne može svoju osobnost organizirati kroz smislene odnose s ljudima prisiljena je kompenzirati taj nedostatak, neki puta putem hrane. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
ožujak 24, 2017

Slobodno i prilagođeno dijete – Bernard Brandchaft

“U jezgri svog bića traumatizirano dijete zna da je loše. Stigmu krivnje ono nosi čitav svoj život i nema trenutka u kojem može zaboraviti na svoju patnju…”
Bernard Brandchaft

Život počinje spajanjem, ali ljudski život, ljudska svijest, počinje odvajanjem. Tek odvajanjem od majke dijete pomalo otkriva svoju osobnost, svoju inicijativu, svoje ambicije, sve ono po čemu se od majke razlikuje. Prije toga dijete je s majkom bilo spojeno, stopljeno, oni su bili jedno i bili su isti. Iako to stanje simbioze ne možemo zvati pravim životom, svjesno ili nesvjesno svi čeznemo vratiti se u to stanje. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
ožujak 17, 2017

Urođena biseksualnost

psihoterapija

Sloboda nekog društva može se odrediti kao sposobnost prihvaćanja različitosti njegovih članova. Što je društvo slobodnije to manje njegovi članovi slijede tradiciju i društvene norme, njihov identitet ne dolazi izvana već iznutra. U slobodnom društvu pojedinac se može odrediti prema svojim sklonostima i interesima, nije prisiljen identificirati se s većinom, ne mora se po svaku cijenu prilagoditi i odustati od svog autentičnog bića. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
ožujak 10, 2017

Kada počinje ljudski život?

psihoterapija

Mnogi misle kako ljudski život počinje začećem, kada spermij oplodi jajnu stanicu. Poznato je kako se ubrzo po oplodnji formiraju organi što je dovoljno da u fetusu prepoznamo pravo malo ljudsko biće. Biologija je detaljno istražila sve kemijske reakcije i sve razvojne faze kroz koje fetus prolazi. Biolozi tvrde da znaju što se s malim čovjekom događa, gotovo da znaju kako se on osjeća i što misli. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
veljača 24, 2017

Dobar, loš i zao roditelj – Edward Tronick

psihoterapija

Razvojni psiholozi Edward Tronick i Colwyn Trevarthen već godinama istražuju fenomen intersubjektivnosti, zanima ih dinamika odnosa majke i djeteta.
Colwyn Trevarthen bavi se razvojem intersubjektivnosti kroz duži period, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Opazio je kako dijete od rođenja do svoje druge godine prolazi tri razine odnosa s majkom: fazu protokonverzacije licem-u-lice, fazu u kojoj se dijada majka-dijete širi na trijadni odnos majka-svijet-dijete, i fazu u kojoj dijete može doživjeti odraz svoje osobnosti u majci. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
veljača 20, 2017

Autizam – razbijena slika majčinog oka

Autizam

Često spominjemo filozofa Emmanuella Levinasa i njegovu filozofiju etike po kojoj je druga osoba od neizrecive važnosti za naš život.
Možemo reći kako je Lice Drugoga za nas važnije od vode i hrane, i bez zraka možemo nekoliko minuta, ali bez druge osobe ni sekunde.
Možemo se upitati, kada smo prvi puta upoznali Lice Drugoga, kada smo prvi puta spoznali važnost druge osobe? Ukratko, kada smo prvi puta ušli u dijalog sa svijetom?
Još do prije četvrt stoljeća vjerovanju o se da dijete prepoznaje majku tek nakon više tjedana ili čak više mjeseci po porodu.
Danas znamo kako je novorođenče svjesno majčinog lica već u prvom satu života. Ako majka pokaže jezik svojoj bebi ona će učiniti isto. Ako majka ispruži prst, beba će ispružiti svoj. Već u drugom danu poslije poroda novorođenče može razlikovati lice svoje majke od lica stranca. Može razlikovati glas svoje majke od glasa stranca. Također, novorođenče može razlikovati svoj glas, svoj plač, od plača drugih beba oko njega.
I uz sve to, svako novorođenče na licu svoje majke uvijek traži i prepoznaje ono najvažnije – majčino oko!
To je slamka spasa za koju se hvata svako dijete, od trenutka kada prvi puta otvori oči. Već u prvom satu po rođenju, pa sve do kraja svog života.
Kakvu to magiju krije majčino oko, da smo ga postavili za središte svog života, da više ne možemo bez njega?
A što kada ga nema?
Autizam, genetika, biološki poremećaji ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
veljača 18, 2017

Urođena intersubjektivnost – Colwyn Trevarthen

Colwyn Trevarthen u ponašanju djeteta vidi njegov pokušaj, njegovo nastojanje, da otkrije i prodre u um druge osobe. Poznata je tvrdnja filozofa Renea Descartesa – “Jedini je um kojeg mogu spoznati moj vlastiti.” Ta misao u velikoj mjeri oblikuje znanost još od sedamnaestog stoljeća pa sve do danas. I početak je psihološke i psihoanalitičke znanosti također bio pod utjecajem kartezijanske perspektive. Posve nam razumnim izgleda kako možemo znati sebe, a druge ljude već puno manje. Je li zaista tako? ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva
siječanj 15, 2017

Trauma i vječno vraćanje

Trauma je pukotina u tkivu vremena i prostora, iznenadni prekid u doživljaju svijeta kao cjeline.
Za žrtvu traume kažemo kako je “zaleđena” u vremenu i prostoru. Vrijeme prolazi, svijet se mijenja, ali žrtva traume ostaje ista, okamenjena. Spomenuto stanje zaleđenosti, u kojem nema promjene, sve je uvijek isto, filozof Nietzsche zove “vječno vraćanje”. To je vječni povratak u situaciju i trenutak traume, odnosno, trenutak traume nikad ne prolazi, u njemu se živi, ničega drugog i nema. ...pročitaj više...

Ocijeni:
Psihologija djetinjstva