Psihologija djetinjstva

srpanj 21, 2017

Alexithymia – bez riječi za osjećaje

 

 

psihoterapija

 

 

Sanja, tridesetogodišnja djevojka, upravo je izgubila svoj posao zapravo i ne znajući zašto. Po njenim riječima, nije vidjela smisla u svakodnevnom dolasku u ured, druženju s kolegama, razgovorima u kantini za vrijeme pauze i sličnim socijalnim aktivnostima. Iako okružena ljudima, tamo se osjećala usamljenom. Željela je pripadati, ali nije znala kako se to radi. Kod kuće je bilo slično. Razgovori s dugogodišnjim momkom bili su joj dosadni i površni. U vezi i nije bila zbog momka već da ne bude sama.

U psihoterapiji se ponavljala ista situacija. Sanja nije imala što za reći, nije mogla naći temu za razgovor. Djelovala je depresivno, bez tračka vitalnosti. Njen je terapeut naposljetku počeo s pitanjima o svakodnevnim stvarima, kako je njena sestra?, je li razgovarala sa svojom majkom?, kako je njen pas, je li ga prošetala danas? Na kraju je priznala da psa šeće veoma rijetko jer ne voli iz… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
srpanj 14, 2017

Amae – japanska čežnja za stapanjem

 

psihoterapija

 

Brojne su sličnosti i razlike među zapadnom i istočnom kulturom. Kultura Japana posjeduje običaje koje mi zapadnjaci često ne možemo razumjeti. Mnogo je japanskih riječi koje ne možemo prenijeti u našu kulturu, za njih ne postoji odgovarajući pojam.
Takva je i japanska riječ – Amae.

Amae možemo odrediti kao čežnju za stapanjem, želju da postanemo dijelom nekog većeg od nas samih, tko će se za nas brinuti i tješiti nas u trenucima krize.
Japanski psihoanalitičar Takeo Doi tvrdi kako je baš Amae ta temeljna razlika između Japana i zapada. Stvarno, kad bolje pogledamo, odgoj djece na zapadu usmjeren je prema razvoju autonomije, borbenosti i ambicija. U Japanu, baš obratno, za djecu se vjeruje kako posjeduju potrebu za stapanjem i bliskosti, i roditelj im to i daje. Mnogo je aktivnosti koje djeca u Japanu mogu samostalno obavljati, baš kao i njihovi vršnjaci na zapadu, ali to ipak za njih čine nji… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
srpanj 7, 2017

Česte pogreške u odgoju

 

 

 

Zadatak je roditelja stvoriti optimalne uvjete za odrastanje, pomalo uključiti svoje dijete u svijet odraslih. Ta se polagana transformacija djeteta u odraslog čovjeka, zamjena jednog svijeta odnosa, jedne razine organizacije iskustva drugom, stabilnijom razinom, naziva – odgoj.

Odgoj je proces u kojem dijete pomalo stječe spoznaju o vječnom konfliktu između njega i roditelja, između čovjeka i svijeta, koji se može izraziti riječima – Ti i ja nismo jedno, ali ne mogu bez tebe! Spoznaja tog unutarnjeg konflikta uvijek stvara intenzivne afekte tuge i ljutnje pa možemo reći kako je odrastanje dugotrajan proces u kojem dijete pomalo prepoznaje i prihvaća vlastite bolne osjećaje. Zadatak roditelja je, prema tome, prepoznati u svom djetetu intenzivne afekte tuge i ljutnje, te mu pomoći da te afekte sadržava, bez pokušaja da ih zabrani, potisne ili na neki drugi način odvoji od psihe … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 31, 2017

Anoreksija i bulimija

 

 

 

Problemi prehrane, anoreksija i bulimija, ne mogu se odvojiti od problema vezanih uz doživljaj osobnosti. Anoreksija i bulimija uvijek su simptomi veće ili manje krize identiteta. Ako znamo da je identitet određen našim odnosom s drugim ljudima, tada su problemi s prehranom uvijek znak kako osoba nema kvalitetne i smislene odnose sa značajnim drugima, sa svijetom.
Drugim riječima, anoreksija i bulimija imaju svrhu kompenzirati manjak značajnih ljudi, onoga što suvremena psihologija naziva “objektima sebstva” ili “self-objektima”. Osoba koja ne može svoju osobnost organizirati kroz smislene odnose s ljudima prisiljena je kompenzirati taj nedostatak, neki puta putem hrane.

Hrana za bulimičnu ili anoreksičnu osobu postaje tako glavni organizator osobnosti. (Svaka je ovisnost, bilo o kemijskim tvarima, alkoholu i drogi, ili ovisnost o raznim ritualima poput kladi… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 24, 2017

Slobodno i prilagođeno dijete – Bernard Brandchaft

 

 

 

“U jezgri svog bića traumatizirano dijete zna da je loše. Stigmu krivnje ono nosi čitav svoj život i nema trenutka u kojem može zaboraviti na svoju patnju…”
Bernard Brandchaft

Život počinje spajanjem, ali ljudski život, ljudska svijest, počinje odvajanjem. Tek odvajanjem od majke dijete pomalo otkriva svoju osobnost, svoju inicijativu, svoje ambicije, sve ono po čemu se od majke razlikuje. Prije toga dijete je s majkom bilo spojeno, stopljeno, oni su bili jedno i bili su isti. Iako to stanje simbioze ne možemo zvati pravim životom, svjesno ili nesvjesno svi čeznemo vratiti se u to stanje.

Mnogi su psiholozi i filozofi na različite načine tumačili prirodu odnosa djeteta i roditelja.
Većinom se slažu u jednom – dijete može biti slobodno, a može biti i prilagođeno, adaptirano.

Dijete je autentično, slobodno, kada svoju osobnost organizira oko svojih afekata, osje… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 17, 2017

Urođena biseksualnost

 

psihoterapija

 

Sloboda nekog društva može se odrediti kao sposobnost prihvaćanja različitosti njegovih članova. Što je društvo slobodnije to manje njegovi članovi slijede tradiciju i društvene norme, njihov identitet ne dolazi izvana već iznutra. U slobodnom društvu pojedinac se može odrediti prema svojim sklonostima i interesima, nije prisiljen identificirati se s većinom, ne mora se po svaku cijenu prilagoditi i odustati od svog autentičnog bića.

Novorođenče na svijet ne donosi baš ništa, ono ne poznaje svoje ime, nacionalnost, vjeru, jezik, zanimanje. Napredno društvo dopustit će djetetu da samo odluči i izabere svoje interese i sklonosti. Jednako tako, dijete na svijet dolazi bez doživljaja vlastitog spolnog identiteta i spolne orijentacije. Slobodno društvo takvom djetetu pruža pravo na izbor i odluku hoće li sebe doživjeti muškarcem ili ženom, ili će ono možda i odustati od nametn… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 10, 2017

Kada počinje ljudski život?

 

psihoterapija

 

Mnogi misle kako ljudski život počinje začećem, kada spermij oplodi jajnu stanicu. Poznato je kako se ubrzo po oplodnji formiraju organi što je dovoljno da u fetusu prepoznamo pravo malo ljudsko biće. Biologija je detaljno istražila sve kemijske reakcije i sve razvojne faze kroz koje fetus prolazi. Biolozi tvrde da znaju što se s malim čovjekom događa, gotovo da znaju kako se on osjeća i što misli.

No je li to zaista tako?
Može li biologija kao prirodna znanost tumačiti doživljaj ljudskosti? Nije li fenomen čovječnosti života područje istraživanja filozofije, posebno one grane filozofije koju poznajemo kao – egzistencijalizam? Vjerujem kako nije dovoljno poznavati sve kemijske reakcije nakon oplodnje jer ljudskost je određena nečim što uopće i nema veze s kemijskim reakcijama i razvojem organa. Sumnjam kako prirodna znanost može odrediti pojmove poput svijesti i savjesti, a baš su t… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
ožujak 3, 2017

Ljubav i mržnja – Jessica Benjamin

 

psihoterapija

 

U svijetu intersubjektivnosti Jessica Benjamin poznata je po svojoj studiji ljudske destruktivnosti. Destruktivnost, po Benjamin, ima posebno mjesto u procesu spoznavanja drugog ljudskog bića kao posebnog centra inicijative. Bez destruktivnih fantazija dijete ne bi moglo doživjeti svoju majku drugačijom od sebe, ne bi moglo odrasti.

Razvojni psiholog Edward Tronick spominje tri faze razvoja intersubjektivnosti: fazu potpune usklađenosti, fazu nesporazuma i fazu popravka nesporazuma. Nakon potpune usklađenosti djeteta i majke, kada su majka i dijete isti i jedno, dijete pomalo otkriva da to nije uvijek tako, ono otkriva pukotine u odnosu. Pomalo uviđa kako ga majka može pratiti i razumjeti samo manji dio vremena. Stoga fantazija potpune empatije i usklađenosti ustupa mjesto brojnim i bolnim nesporazumima.

U fazi nesporazuma dijete otkriva kako je majka posve drugačije biće, s vlastitom inicijat… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 24, 2017

Dobar, loš i zao roditelj – Edward Tronick

 

psihoterapija

 

Razvojni psiholozi Edward Tronick i Colwyn Trevarthen već godinama istražuju fenomen intersubjektivnosti, zanima ih dinamika odnosa majke i djeteta.
Colwyn Trevarthen bavi se razvojem intersubjektivnosti kroz duži period, od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Opazio je kako dijete od rođenja do svoje druge godine prolazi tri razine odnosa s majkom: fazu protokonverzacije licem-u-lice, fazu u kojoj se dijada majka-dijete širi na trijadni odnos majka-svijet-dijete, i fazu u kojoj dijete može doživjeti odraz svoje osobnosti u majci.

Edward Tronick također se bavi istraživanjem dinamike odnosa majke i djeteta, međutim njega zanimaju mikrointervali odnosa, intervali kraći od nekoliko minuta pa čak i manji od jedne sekunde. Primijetio je kako majka i dijete mogu u intervalu manjem od jedne minute proći tri faze odnosa. To su: faza posvemašnje usklađenosti, faza nesporazuma i faza popravka. Te tri … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 20, 2017

Autizam – razbijena slika majčinog oka

 

Autizam

 

Često spominjemo filozofa Emmanuella Levinasa i njegovu filozofiju etike po kojoj je druga osoba od neizrecive važnosti za naš život.
Možemo reći kako je Lice Drugoga za nas važnije od vode i hrane, i bez zraka možemo nekoliko minuta, ali bez druge osobe ni sekunde.
Možemo se upitati, kada smo prvi puta upoznali Lice Drugoga, kada smo prvi puta spoznali važnost druge osobe? Ukratko, kada smo prvi puta ušli u dijalog sa svijetom?
Još do prije četvrt stoljeća vjerovanju o se da dijete prepoznaje majku tek nakon više tjedana ili čak više mjeseci po porodu.
Danas znamo kako je novorođenče svjesno majčinog lica već u prvom satu života. Ako majka pokaže jezik svojoj bebi ona će učiniti isto. Ako majka ispruži prst, beba će ispružiti svoj. Već u drugom danu poslije poroda novorođenče može razlikovati lice svoje majke od lica stranca. Može razlikovati glas svoje majke od glasa stranca. Također, novo… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
veljača 18, 2017

Urođena intersubjektivnost – Colwyn Trevarthen

 

 

Colwyn Trevarthen u ponašanju djeteta vidi njegov pokušaj, njegovo nastojanje, da otkrije i prodre u um druge osobe. Poznata je tvrdnja filozofa Renea Descartesa – “Jedini je um kojeg mogu spoznati moj vlastiti.” Ta misao u velikoj mjeri oblikuje znanost još od sedamnaestog stoljeća pa sve do danas. I početak je psihološke i psihoanalitičke znanosti također bio pod utjecajem kartezijanske perspektive. Posve nam razumnim izgleda kako možemo znati sebe, a druge ljude već puno manje. Je li zaista tako?

Odmah po rođenju, kaže Trevarthen, glavna je i jedna motivacija djeteta ostvariti vezu sa svijetom, doživjeti drugo ljudsko biće i pokazati mu sebe. Potreba za dijalogom utisnuta je u biologiju djeteta i jednako je snažna kao i potreba za hranom i vodom. Već u prvom satu po rođenju dijete svoju majku neće doživjeti samo kao izvor hrane i sigurnosti, ne, ono je već tada doživljava kao … Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva
siječanj 15, 2017

Trauma i vječno vraćanje

 

 

 

Trauma je pukotina u tkivu vremena i prostora, iznenadni prekid u doživljaju svijeta kao cjeline.
Za žrtvu traume kažemo kako je “zaleđena” u vremenu i prostoru. Vrijeme prolazi, svijet se mijenja, ali žrtva traume ostaje ista, okamenjena. Spomenuto stanje zaleđenosti, u kojem nema promjene, sve je uvijek isto, filozof Nietzsche zove “vječno vraćanje”. To je vječni povratak u situaciju i trenutak traume, odnosno, trenutak traume nikad ne prolazi, u njemu se živi, ničega drugog i nema.

Što to zapravo znači?

Sebstvo obično tumačimo kao dijalog nas i svijeta. Time hoćemo reći kako je potrebno da s “druge strane” postoji netko tko nas može čuti i vidjeti, prepoznati i prihvatiti. U “normalnom” životu mi vjerujemo da svijet ima dovoljno empatije da nas shvati. Bez empatije ne bi mogli, jer je ona ljepilo koje povezuje fragmente, dijelo… Nastavak teksta...

Psihologija djetinjstva