Filozofija u psihologiji

listopad 5, 2018

Dekonstrukcija mita o neutralnom terapeutu

 

 

 

Od svojih je početaka psihoterapija utemeljena u prirodnim znanostima.
Kao što znamo, temeljno je načelo prirodnih znanosti – neutralnost promatrača. Promatrač ne smije svojom subjektivnosti utjecati na rezultate mjerenja. Tako je i Sigmund Freud, otac klasične psihoanalize, sagradio svoju terapiju oko ideje neutralnog terapeuta. Najveći je ideal moderne psihoterapije stoga – objektivnost.
Pitamo se – može li terapeut svoju subjektivnost nekako potisnuti ili sakriti, a još se više pitamo – treba li to učiniti?

No i prirodne znanosti pomalo odustaju od ideje kako su promatrač i promatrani posve odvojeni objekti. Danas znamo kako promatrač svojom perspektivom ipak utječe na rezultate mjerenja, barem u prostorima kvantne fizike. Suvremena se fizika tako pita – Kada se u šumi sruši stablo, a to nitko ne vidi, je li se stablo zaista srušilo?
Time moderna fizi… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 28, 2018

Trauma u modernom dobu

 

 

 

 

“U kasno proljeće Herzoga je preplavila potreba da objasni, da se izrazi, da stavi u perspektivu, da se zbliži. Skriven u dalekoj zabiti, pisao je fanatično, neprekidno, ljudima iz javnog života, novinama, prijateljima i rođacima, na kraju i mrtvima, svojim mrtvim prijateljima, naposljetku i slavnim mrtvima…”
Saul Bellow, Herzog

 

U srcu svemira, baš kao i u srcu svakog čovjeka jest – briga!
Briga povezuje svemir, baš kao što briga povezuje čovjeka i daje mu smisao.

Drevni Talmud, knjiga židovske mudrosti, govori o svemiru kojeg na okupu drži 36 pravednika. U svakom trenutku jedinstvo svijeta održava 36 dobrih ljudi, (Tzaddika), koji svojim dobrim djelima čuvaju svijet od propasti. Njih tridesetšestorica, (Vaved Lav-Niks), svojom brigom čuvaju ljudskost od zaborava. Jednom, kada svijet ostane bez zadnjeg pravednika, ljudskost će biti zauvijek izgu… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 21, 2018

Narcistička kultura

 

 

 

“Ništa nije toliko uspješno kao privid uspjeha…
Christopher Lasch (1932. – 1994.)

Kada smo prije tridesetak godina čitali knjigu Christophera Lascha “Narcistička kultura”, većinu njegovih tvrdnji tada nismo razumjeli. Naše prostore, ovdje na jugoistoku Europe, još nije dohvatio val konzumerizma i kapitalizma, još se vjerovalo u ideale zajedništva i suradnje. Knjiga “Narcistička kultura” izgledala nam je kao djelo znanstvene fantastike. U svojoj knjizi Lasch je opisivao razine obuzetosti sobom, zajednicu koja je izgubila vjeru u društvo i politiku, izgubila nadu da se išta može učiniti. Ljude udaljene od svojih osjećaja, a obuzete vlastitim tijelom, političare koji više i ne nastoje govoriti istinu jer u nju više nitko ne vjeruje.

S čuđenjem smo čitali Laschov izvještaj o stanju Zapadnog svijeta koje je toliko apsorbirano u sebe da s… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 16, 2018

Osjećaj krivnje ili osjećaj srama?

 

 

 

Često se kaže kako osjećaji krivnje i srama čine zid koji nas odvaja, izolira od svijeta i drugih ljudi. Ovaj tekst nastoji dekonstruirati predrasudu, obilježje modernizma, po kojoj je osjećaj krivnje “negativan” osjećaj kojeg se možemo “riješiti”. Zato osjećaje krivnje i srama ovdje tumačimo iz postmoderne perspektive. Počinjemo s Freudovim tumačenjem krivnje, što je karaktersitika moderne psihologije. Zatim spominjemo Heinza Kohuta i njegovu teoriju srama, što je početak postmoderne psihologije. Na kraju spominjemo filozofa Emmanuella Levinasa i njegov “povratak krivnji”.

Što je postmoderna psihologija?

Postmoderna psihologija, (self psihologija, intersubjektivnost, Dasen analiza), temelji se na tri načela. To su:

1. Svoju ljudskost i smisao čovjek ostvaruje samo kroz doživljaj vlastite cjelovitosti. Ostvariti i održati cjel… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 7, 2018

Između destrukcije i auto-destrukcije

 

 

Jedna je od čestih prilagodbi kojom se nastoji izbjeći konflikt – okretanje ljutnje prema sebi. Time zadržavamo sliku sebe kao “dobre” i “normalne” osobe, koja “ne želi nikome ništa loše učiniti”. Jasno, sva je destrukcija sada usmjerena prema unutra čime osoba postaje žrtvom svoje vlastite ljutnje.
Osoba se želi uništiti, odmah ili pomalo. Ovisnost o cigaretama, alkoholu, opasnim sportovima i aktivnostima, mazohizam, samoozljeđivanje, anoreksija i bulimija, sabotiranje samog sebe na razne načine, depresija i tjeskoba, neke su od čestih posljedica okretanja ljutnje prema unutra.

Najteža je posljedica – samoubojstvo.
To je ujedno i paradoks – Ja ću uništiti samog sebe, samo da ostanem dijelom obitelji!

No destrukcija i auto destrukcija mogu se izbjeći. Kao što već znamo, jedini je način da ne uništimo sebe ili drugog – dijNastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
srpanj 14, 2018

Ambicija, ljutnja, agresija

 

 

 

 

“Osjećaji su naš jedini alat kojim otkrivamo svijet…”
Martin Heidegger

Mnogi tvrde kako je naše društvo naprednije od onoga prije stotinu ili tisuću godina. Danas možemo prepoznati, prihvatiti i pokazati one osjećaje i afekte koji su bili društveno neprihvatljivi prije stotinu godina. Na žalost, neke probleme nismo riješili, u nekim prilikama još uvijek nismo posve svoji, posve autentični. Neka iskustva i osjećaje još uvijek ne prihvaćamo već ih potiskujemo ili poričemo. To često radimo s osjećajem ljutnje, s kojim, unatoč svom napretku, još uvijek nismo sigurni što učiniti.

Tako većina klijenata koji dolaze na psihoterapiju još uvijek u potpunosti ne prihvaća doživljaj ljutnje, ni svoj vlastiti, a ni onaj druge osobe. Njihova su pitanja:
– Je li ljutnja pozitivan ili negativan osjećaj?
– Smijem li ga osjetiti? Smijem li ga pokazati?
… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
lipanj 22, 2018

Borderline i narcis – savršeni par

 

 

 

 

 

Zašto se neke veze i odnosi, iako štetni za oba partnera, nastavljaju godinama, neki puta i cijeli život. Što motivira ljude koji naizgled nemaju ništa zajedničko, da svoj život provode u “središtu tornada”. Primjer za takav odnos je i tzv. borderline/narcis par, o kojem se posljednjih godina u medijima često govori.

Razlog tome je što su osobe s tim problemima posve komplementarne, savršeno se nadopunjuju. Stoga se veza, iako središte tornada, doima obojena jarkim bojama, u tehnikoloru, dok se veza s nekim “običnim” doima sivo i dosadno. Drugim riječima, osoba s problemom graničnog poremećaja osjeća se živom i vitalnom jedino u društvu osobe s problemom narcizma. Vrijedi i obratno.

Ukratko, osoba s problemom narcizma traži publiku, svog sljedbenika kojeg će voditi i “spasiti”. Osoba s borderline problemom traži idealnog vođu, ž… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
lipanj 16, 2018

Borderline poremećaj – dekonstrukcija i pounutrenje

 

 

 

 

“Uloga je majke pružiti djetetu iluziju savršenstva bez koje dekonstrukcija i razočaranje nisu mogući… ”
Donald Winnicott

Granični poremećaj, borderline, možemo tumačiti znanstveno, epistemološki, no možemo ga i doživjeti fenomenološki jer svi znamo iskustva praznine, očaja, raspada, traumatskog razočaranja u svijet i bliske osobe. Ideja da neki ljudi ” imaju” tu “bolest” koju možemo mjeriti samo je još jedan pokušaj racionalizacije, reifikacije i redukcije kojom nastojimo zadržati iluziju objektivnosti i nadzora nad svijetom. Zato treba naglasiti da je borderline, kako to kaže R. D. Laing samo “logična obrana od nerazumnog svijeta”.

Ako je prije stotinu godina, u vrijeme procvata Freudove psihoanalize, temeljni psihološki problem bila neuroza, danas je to granični poremećaj – borderline. Neuroz… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
travanj 6, 2018

Dekonstrukcija zaljubljenosti i religioznog osjećaja

 

 

 

Obično kažemo kako autentičnu cjelovitost postižemo isključivo kroz zajedništvo, empatiju i usklađenost s drugim ljudima. Život je “bivanje s drugima”, Heideggerov – Mitsein. No i bez drugih možemo zadržati doživljaj cjeline koristeći tzv. psihičke obrane ili kompenzacije. Kao što već znamo, psihologija osobnosti razlikuje dvije grupe obrana ili kompenzacija kojima se čovjek štiti od raspada ili fragmentacije. To su – ambicije i ideali, koji su redovita tema naših razgovora.

Prošli puta govorili smo o ambicijama. Rekli smo kako u nedostatku empatije i zajedništva, prostora u kojem bi svoje osjećaje nesmetano dijelio, čovjek svoja iskustva organizira u smislenu cjelinu kroz fantaziju – Ja sam sve! Ta se fantazija može izraziti i – Ja sam savršena cjelina, a ti si dio mene! Rekli smo i kako ta organizacija iskustva strukturira naš ego i naše … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
ožujak 30, 2018

Narcizam, život u ogledalu

 

 

 

 

 

Narcizam je pojam sve prisutniji u svakodnevnom govoru.
Za “narcisa” obično kažemo kako je opsjednut sobom, svojim izgledom, svojim nastupom, kako je nesposoban uživjeti se u svijet druge osobe. On je “centar svijeta”.

Narcizam je u svakodnevni govor ušao knjigom “Nacistička kultura” američkog povjesničara Christophera Lascha, 1979. godine. U knjizi autor opisuje stanje američkog društva koje tone u unutrašnji svijet obuzetosti sobom. Po Laschu, prosječni Amerikanac više nije sposoban uživjeti se u svijet drugog čovjeka, nije više u stanju održavati bliske i smislene odnose s drugim ljudima. Po njegovim riječima, “bavljenje sobom” i “rad na sebi” istisnuo je sve druge oblike socijalnog života. Posljedica je stanje posvemašnje izolacije od svijeta, glavni uzrok depresije, socijalne fobije, straho… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
ožujak 23, 2018

Otrovni sram

 

 

 

 

 

Sram je taj neugodan osjećaj koji nas priječi da ostvarimo svoje ambicije i snove. Između nas i naših želja, svega što bismo htjeli i mogli, redovito se postavi zid srama. Pitamo se, koliko toga bismo mogli učiniti da živimo slobodno, bez srama? Svaki javni nastup, izlaganje pogledu drugog, čak i običan izlazak iz stana često prati intenzivni sram. Socijalna fobija koja zatvara ljude unutar četiri zida jedan je oblik srama. Sram nas odvaja od svijeta, zbog njega smo tako usamljeni, daleko od svijeta.

Drugačiji je osjećaj krivnje. Krivnja uključuje svijest o drugoj osobi i savjest koja nalaže da drugoj osobi pomognemo. Ako sram razdvaja ljude, vjerujemo kako nas odgovornost i savjest vraća spoznaji o postojanju Drugog.

Kako se osloboditi srama? Uvjereni smo kako osjećaj odgovornosti za druge, odnosno ljudska savjest, daje dokaz o postojanju Drugoga koji može izliječiti i najve… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
ožujak 16, 2018

Carl Jung, sjena i arhetip

 

 

 

 

Ako nas je ikada probudila noćna mora, monstrum ispod kreveta od kojeg nema bijega, tada smo se sigurno upitali – tko je to u meni, u mom nesvjesnom, u mojoj sjeni? Kako je taj monstrum ušao u mene, kako ga se riješiti?

To čudovište koje živi na “tamnoj strani mjeseca”, u sjeni, Carl Jung nazvao je arhetipom. Bojimo ga se i bježimo od njega, kaže Jung, no ipak je arhetip glavni izvor snage i kreativnosti. Njegova Analitička psihologija, baš kao i sva psihoterapija posljednjih stotinu godina, nastoji osvijetliti nesvjesno, osloboditi snage koje se tamo kriju.

U sljedećem tekstu govorimo o sličnostima i razlikama između moderne psihoterapije i one suvremene, postmoderne. Psihologija osobnosti i intersubjektivna psihologija slažu se s Jungom kako je važno pokrenuti i osvijestiti sjenu i arhetip. Međutim, uzroci postanka sjene i arhetipa razlikuju se, baš kao i tehnike psi… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
ožujak 9, 2018

Ubuntu filozofija – lijek za svaki dualizam

 

 

 

“Južna Afrika darovala je svijetu najveće blago – Ubuntu. To je spoznaja kako smo svi povezani putevima nevidljivim ljudskom oku, kako postoji zajedništvo ljudskog roda, kako ostvarujemo sebe i druge kroz našu brigu prema drugima…”
Barack Obama

Afrička filozofija i filozofija zapada u svojoj su potrazi za istinom došli do različitih odgovora. Istina zapada u svemu se razlikuje od istine Afrike. Odgovor na vječno egzistencijalno pitanje – Tko sam ja, gdje se mogu pronaći?, za zapadnjaka i za Afrikanca nije isti.
Zapadnjak istinu traži u sebi, spoznaje sebe, radi na sebi. On vjeruje kako je istina skrivena negdje u dubini njegovog nesvjesnog i vjeruje kako će problemi nestati kada jednom osvijesti svoju podsvijest.Afrikanac ne traži istinu već zajedništvo. On traži iskreni odnos, drugu osobu s kojom će dijeliti svoju sreću i probleme. On ne vjeruje kako je istin… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
ožujak 2, 2018

Logoterapija i psihoanaliza – Viktor Frankl

 

 

 

 

Postoji izreka – Što me ne ubije, to me ojača!

Međutim, svi znamo ljude koji su prošli užase rata, zlostavljanja i zapuštanja, koji su doživjeli kako je čitav svijet protiv njih. Te su užase oni preživjeli, ti su ljudi još uvijek među nama, ali njihov je život sada bez smisla. Da se zaštite od užasnih razočaranja, od posvemašnjeg gubitka smisla i povjerenja u svijet, oni su smisao i povjerenje odbacili. Sada žive na drugačijoj razini postojanja, ne posve ljudskoj. Cilj je psihoterapije pomoći tim ljudima ponovo osjetiti smisao života, u cijelosti vratiti doživljaj ljudskosti. Stoga psihoterapija i filozofija nastoje odrediti temeljne ljudske potrebe, odgovoriti na pitanje – Koja to kvaliteta čini čovjeka, u kojim prilikama ona nestaje i što učiniti da se vrati?

Filozofe i terapeute koji se time bave možemo podijeliti u dvije grupe:
– One koji vjeruju kako se r… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
veljača 10, 2018

Winnicott i Heidegger o destrukciji

 

 

 

Psihoanaliza s tradicijom od stotinu godina može u malom ilustrirati razvoj moderne filozofije koja traje gotovo pola tisućljeća. Razvoj moderne filozofije od sedamnaestog stoljeća do danas vidimo u njenom kretanju od vještine spoznavanja, epistemologije, prema vještini bivanja, ontologiji. Put filozofije od Descartesa do Heideggera, sličan je putu psihoanalize od Freudove teorije odvojenih, izoliranih nagona do Kohutove teorije o zajedništvu subjekta i objekta, intersubjektivnom polju. Na tom putu od izoliranih nagona prema intersubjektivnosti gotovo pola stoljeća psihoanalize ispunjeno je tzv. teorijom objektnih odnosa. Vjerujemo kako teorija objektnih odnosa odgovara onome što nazivamo “skandalom filozofije”.

Krajem osamnaestog stoljeća filozof Immanuel Kant kaže – Pravi je skandal da nakon nekoliko tisuća godina filozofije još uvijek ne možemo dok… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
veljača 2, 2018

Praktična filozofija i psihoterapija

 

 

 

 

Može li filozofija riješiti naše probleme?

Filozofija nije samo apstraktno promišljanje, potraga za dokazom postojanja svijeta, stvari i ljudi. Granu filozofije koja nastoji riješiti probleme i smanjiti patnju nazivamo praktičnom filozofijom – Phronesis. Prema Aristotelu, Phronesis se ne temelji na razumu i razmišljanju već na iskustvu i doživljaju. Kako živimo u vremenu koje u prvi plan stavlja razum, racionalnost i empirizam, a iskustvo i doživljaj stavlja u drugi plan, potreba za praktičnom filozofijom koja će afirmirati osjećaje i raspoloženje veća je danas nego u antičkoj Grčkoj. Kao što kaže Erich Fromm – Ako je nekada postojala opasnost da čovjek ne postane rob, danas postoji opasnost da čovjek ne postane robot.

Tako je u ljeto 1923. godine Martin Heidegger na sveučilištu u Marburgu održao seminar o Phronesis, praktičnoj filozofiji. Na seminaru je He… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
siječanj 19, 2018

Trenuci susreta – trenuci promjene

 

 

 

 

Što stvara promjenu u psihoterapiji? Vodi li zaista “točno” tumačenje, “točna” interpretacija, “širenju ega u prostore nesvjesnog”? Ili promjenu stvara neki drugi mehanizam osim tumačenja?

Grupa za istraživanje procesa promjene iz Bostona, tvrdi kako promjenu ne stvara tumačenje i osvještavanje nesvjesnog već do promjene dolazi u “trenucima susreta” klijenta i terapeuta (Moments of Meeting). Grupa za istraživanje procesa promjene tako razlikuje više stanja i situacija koje prolaze klijent i terapeut u svom zajedničkom radu i druženju. To su zajedničko bivanje i usmjerenost (Moving Along) te trenuci prisutnosti (Now Moments).

Pored toga, Grupa tvrdi kako trenutke prisutnosti ne određuje naše kognitivno znanje o drugoj osobnosti već naša senzorno-motorna vještina bivanja s drugom osobom. Za prijateljstvo je potreb… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
siječanj 12, 2018

Rodni identitet u vremenu krize

 

 

 

 

 

Veoma je jednostavno odgovoriti na pitanje – Što je čovjek? Ne postoji stanica, molekula, atom našeg tijela kojeg znanost već nije proučila, analizirala. O tome što je čovjek znamo sve! Mnogo je teže odgovoriti na pitanje – Tko je čovjek? Još uvijek ne postoji znanstvena metoda koja bi analizirala izvor i smisao života, otkrila tajno mjesto u mozgu gdje se skriva duša.

Odgovor na pitanje – Tko je čovjek? ne smije doći izvana, jer nitko ne može govoriti u moje ime, nitko ne može znati moje vlastito iskustvo života, moj doživljaj bivanja u svijetu. Odgovor ne smije doći iznutra jer bez svijeta, bez drugih ljudi moje postojanje gubi smisao, ja živim samo u svijetu.

Vjerujemo kako je filozofija Martina Heideggera i psihoanaliza Heinza Kohuta, do sada barem, ponudila najbolji odgovor: Čovjek je bivanje s drugima – Mitsein! To potvrđuje Kohut svojim riječima… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 29, 2017

Heinz Kohut i Martin Heidegger – Selfobjekt kao Dasein

 

 

Psihologija osobnosti psihoanalitičara Heinza Kohuta, označila je konačni odmak od Freudove psihoanalize i povratak filozofskom tumačenju čovjeka i života. Suvremena psihoanaliza čovjeka više ne tumači biološki, anatomski, kognitivno, zapravo više ga uopće i ne tumači već ga – doživljava. Taj pomak od kognitivnog prema doživljajnom, od epistemološkog prema ontološkom, od neutralnog prema angažiranom, posljedica je nove psihoanalitičke paradigme Heinza Kohuta.

Korištenjem pojma “selfobjekt” Kohut prekida tradiciju dualizma u psihoterapiji, baš kao što filozof Martin Heidegger korištenjem pojma “Dasein” prekida tradiciju metafizičke podjele svijeta na subjekte i objekte. Po Kohutu i Heideggeru u početku svega, psihoterapije ili stvaranja svijeta, nalazi se odnos, izvorno zrcaljenje ili primordijalni dijalog kojeg se ne smije i ne mož… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 22, 2017

R. D. Laing – Povratak u svijet ljudi

 

 

 

 

“Ludilo – posve razumna prilagodba nerazumnom svijetu…”
Ronald Laing

 

Moderna psihijatrija temeljena na medicinskom modelu po kojem je čovjek odvojen od svijeta i zatvoren u svoj um, u svoj mozak, nije ostvarila svoje obećanje – kako će ukinuti ljudsku patnju. Epidemija depresije i tjeskobe širi se svijetom, a patnju ne smanjuju ni ogromne količine lijekova koje industrija svakog dana proizvodi na tone. Nema sumnje, za depresiju i tjeskobu treba nešto više od lijeka, nešto više od biologije i kemije.
Kao što već znamo, jedini je lijek za psihičke probleme – empatija, slušanje bez predrasuda.

Ronald Laing jedan je od prvih psihijatara koji se razočarao u medicinski model tumačenja psihoze, onaj po kojem je psihoza “u glavi”, i prihvatio onaj filozofski, fenomenološko-egzistencijalistički, po kojem je psihoza “u svij… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 15, 2017

Tao i Dasein – Lao Tzu i Martin Heidegger

 

 

 

“Tao je rodio jedno.
Jedno je rodilo dvoje.
Dvoje je rodilo troje.
A troje je rodilo deset tisuća stvari…”
Lao Tzu

Kao jedna od prvih filozofija svijeta, taoizam se od drugih razlikuje po tome što ne odgaja, ne savjetuje i ne moralizira. Temeljno je načelo taoizma – usklađenost sa svijetom kroz svakodnevni život!

Kroz usklađenost sa svijetom otvara se prolaz u novu dimenziju života, u – Tao. Tao je prostor izvan dualnosti i binarnih suprotnosti, prostor slobodan od svake metafizike i hijerarhije. Tao je počelo svih stvari, onih živih kao i onih neživih. Drugi naziv za Tao može biti i – bitak.

Gotovo tri tisuće godina poslije Lao Tzua, na suprotnoj strani zemljine kugle drugi se filozof zainteresirao za pitanje bitka. To je njemački filozof Martin Heidegger. Sličnosti između filozofija Lao Tzua i Heideggera tolike su da mnogi misle kako je Heidegger inspiraciju z… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
prosinac 8, 2017

Dekonstrukcija i depresija – Martin Heidegger

 

 

 

Depresiju svatko doživljava na svoj način, a ipak svi znamo o čemu se radi. Svi poznajemo to neugodno stanje kada nas svijet pregazi, kada nas svladaju oni Drugi. Od Drugih se, od svijeta, tada skrivamo u kući ispod pokrivača ili na nekom drugom sigurnom mjestu. Čekamo da se snaga vrati, da se prestanemo skrivati i opet krenemo u svijet. Na žalost, znamo ljude kojima se snaga nikada ne vrati. Oni vječno borave u prostorima sumraka i tame, štite se tako od okrutnog svijeta koji zaista i nema dovoljno empatije za sve ljude.

Depresiju možemo odrediti fenomenološki kao doživljaj odvojenosti od svijeta, kao iskustvo bivanja u vlastitom zatvorenom svemiru u koji ne prodire ništa, ni stvari ni ljudi. Vanjski nam je svijet tada posve beznačajan, ne postoji. Pored toga, depresivna se osoba osjeća bespomoćno kao da ne može ništa učiniti, njene se mogućnosti za akciju smanjuju. Na kraju, vrijeme i prostor post… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 30, 2017

Bijes i vrijeme – Peter Sloterdijk

 

 

 

Sve počinje bijesom, na početku je svega – bijes!

Srdžba je riječ kojom počinje najstarije europsko književno djelo, Homerova Ilijada – “Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina!”
Ahilej, najveći antički junak, ljut je zbog nepravde i mora ju odmah ispraviti. Na bojnom polju Troje on je neustrašiv, ubija desetke, stotine, tisuće vojnika! Snagu mu daje ponos, srdžba ga odvaja od robova, slugu i gomile koja ponosa nema. Ponos, to svjetlo bogova, daje Ahileju takvu snagu i moć da se okreće i protiv bogova samih. Takvog osvajača Grčka više neće vidjeti.

Tih dana filozof Platon ponire u dubine ljudske duše, nastoji otkriti što je pokreće. Ljudsku dušu, kaže Platon, čine tri dijela: Logos – središte razuma i mudrosti, Eros – središte gladi i žudnje, i Thymos – središte ponosa i srdžbe. Ljudska je duša cjelovita kada je u ravnoteži tih t… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 23, 2017

Između subjekta i objekta – Julia Kristeva

 

“Kad žena ima krvarenje, izljev krvi iz svoga tijela, neka ostane u svojoj nečistoći sedam dana; tko se god nje dotakne neka je nečist do večeri. Tko se dotakne njezine posteljine neka opere svoju odjeću, u vodi se okupa i do večeri ostane nečistim. Svaka postelja na koju on legne neka je nečista…”
Stari zavjet

Razlika je između starog i modernog društva u tome što moderni čovjek može prepoznati svoje osjećaje, svoje afekte, i tako biti svjestan vlastite subjektivnosti. Subjektivnost nije postojala za ljude starog doba, subjektivno i objektivno nisu razlikovali. Nisu ih vodili osjećaji ni stavovi, njihovo je ponašanje nadzirao nepogrešivi Zakon i Red. Sram i gađenje prema svemu drugom i drugačijem tada nisu bili predmet razgovora niti su ikada dovedeni u pitanje. Stari zavjet kada govori o krvarenju ne spominje strah, sram i gađenje kao česte ljudske osjećaje u blizini krvi. Ljudi tog … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 17, 2017

Matrixial povezivanje – Bracha Ettinger

 

 

 

Bracha Ettinger pripada onoj grupi psihoanalitičara koju se teško može razumjeti bez poznavanja osnovnih pojmova filozofije dvadesetog stoljeća, osobito fenomenologije, etike, modernizma i postmodernizma, odnosno poststrukturalizma. Nama je zanimljiva jer dekonstruira gotovo svu filozofiju i psihoanalizu dvadesetog stoljeća, a većinu poznatih filozofa i psihoanalitičara poznaje osobno. Félix Guattari i Emmanuel Levinas samo su neki od njih.

Psihoanalitička teorija iz koje izranja Bracha Ettinger pripada onom pravcu društvenih znanosti koje nazivamo modernizam, što znači da su određene potragom za smislom skrivenim iza znakova. Smisao, realnost, nije više odmah spoznatljiva i očigledna, jasno dana kao u ranijim vremenima, već je treba tražiti znanstvenim ili filozofskim metodama. Možda analizom teksta, ako mislimo da je realnost skrivena u jeziku. Ukratko, modernizam vj… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 10, 2017

Dekonstrukcija i prijateljstvo – Jacques Derrida

 

 

“To have a friend: to keep him. To follow him with your eyes. Still to see him when he is no longer there and to try to know, listen to, or read him when you know that you will see him no longer—and that is to cry….”
Jacques Derrida

 

Svatko žudi za tumačenjem, ali ga se istovremeno i užasava. Tumačenje može biti i zlonamjerno, ono nas može stvoriti, ali može nas i uništiti. Francuski filozof Jacques Derrida govori o književnosti i tumačenju književnog djela, ali jednako tako govori u o prijateljstvu i tumačenju ljudskih odnosa. Psihoanaliza i filozofija slažu se u jednom – tumačenje je neizbježno, mi trebamo drugu osobu da nas vidi, da nas odredi, da nas protumači. No doživljaj drugog čovjeka ne dolazi s rođenjem. Trebaju proći i godine da dijete otkrije kako osim njega u svemiru postoji još jedno živo biće, jedan drugi um i tijelo. Trebaju godine da se otkrije Drugi!
Razvoj dj… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
studeni 3, 2017

Hermeneutički krug u psihoterapiji

 

 

“Onaj tko želi razumjeti drugu osobu neće to učiniti tako da je promatra s distance i neutralno. Baš suprotno, on se s drugom osobom treba povezati, treba osjećati s njom, s njom dijeliti isti svemir…”
Hans Georg Gadamer

Kao što već znamo, suvremena psihoanaliza doživljaj vlastitog identiteta vidi u mreži odnosa pojedinca i svijeta. Za tu mrežu odnosa, za taj splet dijaloga ovdje obično koristimo pojam – relacijski dom, intersubjektivno polje, Dasein ili Mitsein. Jedan od manje korištenih pojmova jest i – hermeneutički krug, temelj one grane filozofije koju zovemo – hermeneutika.

Tako se hermeneutika, od grčke riječi “hermeneia”, što znači tumačenje, može odrediti kao vještina tumačenja. U svom se početku hermeneutika koristila za tumačenje biblijskih tekstova, trebala je poslužiti kao ključ kojim se razumije božja riječ. U dvade… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
listopad 20, 2017

Egzistencijalizam u psihoterapiji

 

 

 

“Znanost i tehnologija mogu sve, svaku udaljenost u prostoru i vremenu čine manjom. No one još uvijek ne mogu stvoriti bliskost jer i najmanja moguća udaljenost još uvijek nije bliskost.”
Martin Heidegger

 

Filozofiju mnogi vide kao misaonu, apstraktnu aktivnost, udaljenu od svakodnevnog života i živih ljudi. Neki misle kako nema praktične primjene, kako nema sposobnost mijenjati ljudski život. Zar filozofija zaista mora biti odvojena od tijela, osjećaja i ljudskih odnosa?
Mi zaista i poznajemo grane filozofije koje proučavaju apstraktne ideje i stoga su veoma udaljene od stvarnog iskustva i doživljaja. Takve su npr. analitička filozofija i filozofija uma koje ne mijenjaju život običnog čovjeka.

Srećom, znamo i filozofiju koja se bavi svakodnevnim životom i može promijeniti kvalitetu života. To je tzv. kontinentalna filozofija, pri čemu uglavnom mislimo na ̵… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
listopad 6, 2017

Afektivna intencionalnost

 

 

 

 

“Čovjek mora ostaviti nešto za sobom, govorio je moj djed. Možda dijete, možda knjigu ili sliku, možda kuću ili barem zid, može i par cipela. Ili zeleni vrt za sobom. Nešto što je tvoja ruka dotakla na pravi način kako bi tvoja duša imala gdje otići kada umreš, i kada ljudi gledaju taj cvijet ili stablo oni vide tebe, ti si tamo u cvijetu, u stablu.
Nije važno što radiš, govorio je moj djed, sve dok mijenjaš svijet oko sebe tako da to nije isti svijet prije i poslije što si ga dodirnuo svojim rukama. Razlika između čovjeka koji kosi travu i vrtlara jest u dodiru, čovjek koji kosi travu kao da i nije bio u vrtu, vrtlar ostaje u vrtu zauvijek…”
Ray Bradbury

“Biti znači biti viđen…”
Biskup George Berkeley

Svi već znamo kako fenomenologija, egzistencijalizam, suvremena psihologija i psihoanaliza u centar svega, u sami izvor vremena i prostora, u centar svemira… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
rujan 22, 2017

Tjeskoba, anksioznost, briga…

 

 

 

 

Tko se od nas može sjetiti vremena bez briga, vremena kada smo posljednji puta bili bezbrižni? Kada smo živjeli u sadašnjem trenutku, ne razmišljajući o svim mračnim stvarima koje se mogu dogoditi sutra. Stvarno, život svakoga od nas označen je brigama. Brige su strah od budućnosti, neugodan osjećaj da ne znamo što nas u životu očekuje, strah da svojim životom ne možemo upravljati niti nadzirati.

Pitamo se, jesu li naše brige opravdane, čeka li nas zaista užasan kraj, propast kakvu ne možemo ni zamisliti? Ili se kraj može nekako izbjeći, zaobići?
Drugim riječima, možemo li izbjeći brige i strah, ili su one dio našeg života, od djetinjstva do smrti? Filozofi i psihoanalitičari s kraja dvadesetog, i početka dvadeset i prvog stoljeća, složili bi se u jednom – sve nas čeka skori kraj, neizbježna katastrofa, ali ono što možemo izbjeći su – brige i strah!

Oni se tako … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
kolovoz 30, 2017

Što je psihologija osobnosti?

 

 

 

 

Temelji psihologije osobnosti

Psihologija osobnosti (Self psychology) nastala je krajem dvadesetog stoljeća kao reakcija na do tada prevladavajuću klasičnu psihoanalizu. U čemu je glavna razlika? Freudova se psihoanaliza razvijala početkom dvadesetog stoljeća u vrijeme koje nazivamo – modernim. Freud je vjerovao kako će razvoj znanosti voditi prema boljem razumijevanju čovjeka i njegovih problema. Od znanosti se očekivalo kako će objektivno i neutralno objasniti ljudsko ponašanje, kako će odrediti što je to “normalno”, a što “bolesno”, odnosno “patološko” u čovjeku.

Možemo reći kako je taj znanstveni pozitivizam upravo ono što određuje moderno doba. Međutim, razvoj filozofije s jedne strane i suvremene fizike s druge, označio je kraj moderne epohe. Druga je polovica dvadesetog stoljeća početak postmodernizma. Filo… Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji
veljača 13, 2017

Narcizam i bijes

 

 

 

 

“Jedno zamišljeno ubojstvo na dan – psihijatar iz kuće van!”
Saul Below, Herzog

 

Što bi rekao genijalni renesansni pisac William Shakespeare da slučajno prođe ulicama našeg grada ponedjeljkom prije podne? Vjerojatno bi se začudio toj pasivnosti na licima ljudi. Pitao bi se – Zašto tako bezvoljno, gdje je nestao život, što se čeka? Možda bi povikao – Ljudi, niste bespomoćni, učinite nešto! Jeste li živi ili mrtvi?
I naš Marin Držić, kad bi se našao u našem stoljeću, na našim ulicama, vjerojatno bi se jednako začudio. Sigurno bi upozorio – Ljudi pazite, život je kratak, ne budite tako pasivni! Sloboda nema cijene, uzmite slobodu u svoje ruke!

Prolaznici bi pozvali policiju, a Shakespeare i Držić ostali bi bez svojih bodeža koje su naslijedili još od oca. Posjedovanje hladnog oružja ušlo bi u zapisnik, a psihijatar bi spomenuo kako se radi o još jednom slučaju … Nastavak teksta...

Filozofija u psihologiji