Bijes i vrijeme – Peter Sloterdijk

studeni 30, 2017

Bijes i vrijeme – Peter Sloterdijk

 

 

 

Sve počinje bijesom, na početku je svega – bijes!

Srdžba je riječ kojom počinje najstarije europsko književno djelo, Homerova Ilijada – “Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina!”
Ahilej, najveći antički junak, ljut je zbog nepravde i mora ju odmah ispraviti. Na bojnom polju Troje on je neustrašiv, ubija desetke, stotine, tisuće vojnika! Snagu mu daje ponos, srdžba ga odvaja od robova, slugu i gomile koja ponosa nema. Ponos, to svjetlo bogova, daje Ahileju takvu snagu i moć da se okreće i protiv bogova samih. Takvog osvajača Grčka više neće vidjeti.

Tih dana filozof Platon ponire u dubine ljudske duše, nastoji otkriti što je pokreće. Ljudsku dušu, kaže Platon, čine tri dijela: Logos – središte razuma i mudrosti, Eros – središte gladi i žudnje, i Thymos – središte ponosa i srdžbe. Ljudska je duša cjelovita kada je u ravnoteži tih triju sila – sile Logosa, koji je u potrazi za istinom, Erosa koji je gladan užitka, i Thymosa koji je odlučan, temperamentan, ljutit. Po Platonu, Thymos se udružuje s Logosom kako bi zaustavio Eros koji srlja u užitak, koji troši, koji je povodljiv.

Nikoga u Grčkoj Thymos ne prožima toliko kao Ahileja, zato je bogovima najdraži i najbliži. Da mu sudbina oduzme Thymos, postao bi sličan slugama i robovima, nepravda ga više ne bi smetala, odustao bi od borbe. Takav Ahilej više nije junak, slab je, izgubljen, više ga i nema. To više nije Ahilej, to je depresija kojoj nema lijeka.

No pitamo se, gdje smo mi danas, koji to dio ljudske psihe upravlja našim raspoloženjem? Zašto nismo sretni, odakle toliko depresije oko nas? Peter Sloterdijk, poznati njemački filozof, tvrdi kako je prije dvije tisuće godina društvo krenulo u pogrešnom smjeru, zanemarilo Thymos, a u prvi plan postavilo Eros i Logos. I danas uglavnom mislimo kako je život sukob Logosa i Erosa, srca i razuma. Thymos, potreba da osvajamo, borimo se i ponosimo se time, davno je potisnuta. Što je kapitalizam drugo nego potreba da se troši, da se povodi za načelom užitka, Erosa. Tako se danas radi šesnaest sati dnevno kako bi se kupilo nepotrebno, a tko ne radi ili ne troši dovoljno mora biti depresivan. Gdje je nestao Ahilej i njegov Thymos, zašto se nitko ne buni protiv nepravde, tema je ovog članka.

 

Izgubljeni Thymos

Povijest je ljudskog roda izmjena Erosa i Logosa, dok Thymos na površinu izranja veoma rijetko. Ponos i srdžba su osjećaji koji pripadaju samo junacima i bogovima, dok običnom čovjeku ti osjećaji nisu dani. Njegovi su krivnja i sram. Svaka religija pravo na ljutnju daje Bogu Ocu, dok je običnom čovjeku taj božanski osjećaj uskraćen.

Kršćanstvo označava početak Novog vijeka, kada Thymos postaje smrtnim grijehom. Vjernik treba odustati od borbe, biti skroman i samozatajan kako bi zaslužio očevu ljubav. To je poseban oblik Erosa kojeg nazivamo Agape. Dok se Eros još i može zadovoljiti u susretu s drugim čovjekom, Agape ne može nikako. Ta se žudnja, glad za nečim većim od sebe, ne može ispuniti, ali njena snaga stavlja Logos i Thymos u drugi plan. (Po Sloterdijku, kapitalizam je divlja žudnja koja je lišena logike i odlučnosti koja bi ju zaustavila. Kapitalizam je Eros bez Logosa i Thymosa.) Srednji vijek je tako kulminacija gladi i žudnje, Agape i Erosa. Čovjeka tu nema jer nema njegovih ambicija, volje ni snage.

Renesansa je kratkotrajni bljesak ponosa, povratak grčkom Thymosu kojeg je Protagora izrazio riječima – Čovjek je mjerilo svih stvari. Kopernik, Galilei, Kepler, Leonardo da Vinci, Michelangelo, Machiavelli, Montaigne i drugi nastoje vratiti čovjeku njegov ponos i njegovo tijelo. Ljudsko tijelo, taj prostor Thymosa kao i svih drugih osjećaja, postaje nakon tisuću godina ponovo temom umjetničkih djela, književnosti, slikarstva i glazbe.

Moderno doba, doba razuma, prosvjetiteljstva, “Age of Reason”, počinje filozofima Reneom Descartesom i Francisom Baconom. To je trenutak kada se grana filozofije koju poznajemo kao – znanost, odvojila i počela samostalni život, ne misleći pri tome kako je ona samo jedna od mnogih tumačenja svijeta. Znanstvenu metodu koju ona predlaže čine – racionalizacija, redukcija, reifikacija. Svođenjem čovjeka na razum znanost ga je odvojila od Erosa i Thymosa. Ljudsko tijelo, tema renesansne umjetnosti, sada se reže, analizira, fragmentira na atome. To je vrijeme Logosa koje traje do naših dana.

 

Filozofi Thymosa

Sloterdijk je razočaran filozofijom i psihoanalizom dvadesetog stoljeća. Po njemu su psihoanalitičari Freud, Lacan i drugi, usmjereni na Eros, bave se žudnjom, nedostatkom i gladi, a ne vide Thymos koji im je pred nosom. Za njih su ponos i srdžba simptomi narcizma, a ne temeljna ljudska osobina bez koje se ne može. Potreba da se bude važan, taj temeljni ljudski motiv, njima je skretanje libida natrag prema središtu osobnosti, kao da je to nešto negativno. Stoga se Sloterdijk vraća starijim filozofima u kojima vidi buđenje Thymosa.

Hegelova dijalektika gospodar-rob primjer je Thymosa. Ono što organizira osobnost gospodara njegova je potreba da bude prepoznat. Ako želi postati subjektom, centrom inicijative, mora pronaći svoj objekt, roba, koji će to za njega učiniti. Dijalektika gospodar-rob nije moguća bez poznavanja vlastitog Thymosa, vlastitog središta inicijative koja želi osvojiti svijet. Povijest ljudskog roda tako je izmjena perspektiva gospodar-rob, a jednom kada svi budu prepoznati kao gospodari možemo očekivati i kraj povijesti, kako već kaže Francis Fukuyama. Na žalost, kraj povijesti moglo bi označiti i stanje u kojem su svi robovi, stanje sveopće depresije. (Heidegger tvrdi kako Hegel nije u pravu, njegovu dijalektiku on vidi kao metafiziku subjekta, što postmodernizam nastoji dekonstruirati. Povijest ne počinje subjektom, čovjekom, već odnosom. Svijet ne počinje objektom već self objektom.)

Nietzsche vjeruje kako je temeljni ljudski motiv potreba da se osvaja, da se širi, a tu potrebu izražava pojmom – Volja za moć. To je Thymos u pravom smislu riječi, po čemu je Nietzsche možda najveći filozof Thymosa ikada. Tragedija je ljudskog roda što je od gospodara dobrovoljno pristao biti robom, a taj pad u depresiju ljudski rod još i poriče. Nietzsche je možda prvi filozof koji dekonstruira metafiziku, bogove i idole, kako bi oslobodio čovjeka njegove pokornosti i vratio mu borbeni, pobjednički duh. Njegova je filozofija – filozofija čekića, kojim uništava metafiziku.

Povežemo li Hegela i Nietzschea, njihovu “volju za prepoznavanjem” i “volju za moći”, otkrivamo kako je smisao svega – prepoznavanje moći. To je Thymos, doživljaj ponosa i cjelovitosti kada drugi spozna našu snagu i moć!

Kada Heidegger govori o razinama bitka također spominje čekić. Po njemu čekić postoji korištenjem, on oživi tek kada ga uzmemo u ruku i kada znamo što s njime učiniti, odnosno, kada osjetimo snagu koju nam čekić daje. Tako spoznajemo svijet, upotrebom, korištenjem, spoznajom što se sa svijetom sve može učiniti. Međutim, doživljaj upotrebe predmeta nije isti kao i doživljaj upotrebe drugog čovjeka. Ono što radimo s ljudima posve se razlikuje od toga što radimo sa stvarima. Ljudima želimo učiniti nešto posve drugačije. Tek spoznaja što možemo učiniti s drugim čovjekom daje nam pravu ljudskost. Možemo reći kako je čovjek jedino biće koje zna što se s drugim čovjekom radi, a od svih ljudi Ahilej to zaista i čini. On ne uništava samo stvari i ljude već i bogove. To je ono što Heidegger zove Destruktion, to je aktivnost koja uništava svaku strukturu, sve što postoji, stvari, ljude, ideje i bogove. To je Thymos, ubojica metafizike. (Derrida je kasnije preuzeo taj pojam i pretvorio ga u dekonstrukciju, što tumači reakcijom na sveprisutnu potragu za strukturom tih godina. Ako je strukturalizam Eros, tada je poststrukturalizam Thymos. On označava kraj žudnje jer više nema ničega za čime bi se žudjelo.)

 

Psihoanalitičari Thymosa

Je li Thymos ponos ili srdžba? Kako uvijek dolaze skupa mnogi bi psihoanalitičari rekli kako je svaki bijes – narcistički bijes. Zaista, ljutnja je reakcija našeg tijela na gubitak ponosa, na gubitak kontrole i nadzora nad svijetom. No znači li to da od ljutnje treba odustati, kako je to nekada govorila religija, a danas New-age i knjige o samopomoći? Upravo suprotno, ljutnja je naš jedini izvor energije, bez ne smo depresivni, bezvoljni, zaokupljeni sobom, hipohondri. No ljutnju treba znati sadržavati, treba je znati usmjeriti.

Psihoanalitičar koji je nastavio Nietzscheovu ideju o volji za moć je Freudov prijatelj i suradnik Alfred Adler. Njegova teorija kako neuroza nastaje zbog potisnute fantazije superiornosti, a ne zbog potisnute žudnje, odvojila ga je od Freudove psihoanalize. Kompleks superiornosti tako je posve suprotan Freudovom Edipovom kompleksu. Prvi se temelji na potisnutim fantazijama svemoći, Thymosa, a drugi na potisnutim fantazijama žudnje, Erosa. Adlerova je psihoterapija niz tehnika i metoda kojim se klijentu vraća njegov Thymos, doživljaj sebe kao centra inicijative.

Hegel i njegova volja za prepoznavanjem inspirirala je psihoanalitičare Thomasa Ogdena i Jessicu Benjamin da stvore pojam – Analitički treći. Susret dvije osobe uvijek znači borbu za prepoznavanje, gdje želimo biti prepoznati od druge osobe, ali je pri tome ne želimo izgubiti. Svaki je susret stoga uvijek konflikt, sukob volja i snaga. Ako obje strane ne odustanu od konflikta već ga nauče sadržavati, stvara se polje prepoznavanja – Analitički treći.

Heidegger i njegov pojam Dasein, odnosno Mitsein, potaknuo je psihoanalitičara Heinza Kohuta da stvori svoj pojam – selfobjekt, objekt osobnosti. To su gospodar i rob zauvijek povezani u dinamičnom odnosu koji čini jezgru osobnosti. Nitko se nije toliko bavio fantazijama svemoći, prevlasti i dominacije kao Heinz Kohut. Po njemu narcizam nije višak Thymosa, potrebe za prepoznavanjem, već je narcizam poricanje i potiskivanje Thymosa. Po Kohutu je svatko Ahilej samo nije svatko tako prepoznat. Onaj čija snaga i moć nije prepoznata, odnosno, onaj tko nema empatičnu okolinu, uvijek će razviti neki simptom, od depresije do psihoze. Svi su simptomi tako obrana od nedostatka empatije. Kohut spominje primjere u kojima osoba u kojoj nitko ne vidi snagu, odnosno Thymos, pomalo organizira osobnost na drugom polu psihe, na idealima, odnosno Erosu. Psihoterapija je boravak u empatičnoj atmosferi u kojoj se Thymos može oporaviti i nesmetano rasti. Za Kohuta i njegove nasljednike, Stolorowa i Atwooda, svaki je klijent Ahilej.

 

Banka srdžbe

Kapitalizam unatoč svim manama nastavlja biti jedinim oblikom organizacije suvremenog društva. Svi poznajemo nepravdu koju nam kapitalizam čini, ali nitko poduzima ništa. Pitamo se – Gdje je revolucija? i – Tko bi mogao pokrenuti revoluciju? Sumnjamo da postoji društveni sloj koji je u doticaju s vlastitim Thymosom da može vlastitu srdžbu i bijes usmjeriti u borbu protiv nepravde. Od bolnih se osjećaja društvo većinom brani bijegom u Eros ili Agape, što znači da se kupuje i troši, ili se vraća u metafiziku identifikacijom s nacijom, tradicijom ili religijom. To je kapitalizam, društvo organizirano oko posjedovanja, uzimanja, trošenja, što je Platonov Eros.

Međutim, ako društvo nije svjesno svog Thymosa, ponosa i srdžbe, to ne znači da je slobodno od poniženja, srama, nezadovoljstva. Gdje odlaze rijeke potisnutog bijesa, što radimo s njim? Sloterdijk kaže kako se bijes čitavog jednog naroda skuplja, taloži i sprema u banke srdžbe. U tom virtualnom svijetu zalihe bijesa čekaju pogodno vrijeme da ih političar na usponu pokupi. Revolucija ne počinje kada je društvo spremno usmjeriti bijes, već kada političar na usponu posegne za rezervama bijesa i uloži ih u svoje ciljeve. Političar, taj bankar srdžbe, na našim je prostorima uvijek znao kuda i kako usmjeriti ljutnju čitavog naroda, uvijek po najvećoj mogućoj cijeni.

 

Kraj povijesti

Ako povijest tumačimo kao vječnu borbu za prepoznavanjem, za Thymosom, tada je njen cilj – Isothymia, stanje općeg, uzajamnog ponosa i dostojanstva. Kako izgleda društvo u kojem je svaki pojedinac jednako prepoznat i prihvaćen? To je društvo bez klasa, bez gospodara i robova, u kojem se djecu odgaja u duhu jednakih vrijednosti bez obzira na to što rade ili kako se osjećaju. To je društvo bez srama, jer je sram glavni neprijatelj Thymosa. No to nije društvo bez savjesti i krivnje jer je briga za druge temelj sretnog društva. To nije kapitalizam jer tamo čovjek prodaje svoj ponos kako bi mogao produžiti ekstazu kupovanja za još koji dan. Još je manje fašizam gdje čovjek osjeća snagu i moć samo kada se poistovjeti s nacijom, tradicijom, autoritetom, dok je bez tih objekata identifikacije prazan.

Možda se ideji Isothymie najviše približila ideja komunizma i samoupravljanja, odnosno, ideja društva u kojem je svatko prepoznat kao centar inicijative. Naglasak nije na ravnopravnoj podjeli sredstava za proizvodnju već na ravnopravnoj podjeli prostora javnog života i prostora u medijima. Nije potrebno kao Ahilej riskirati život u okrutnoj borbi, ali je potrebno utjecati na svijet oko sebe i mijenjati ga u skladu sa svojim željama. Potrebno je svoje želje reći i pokazati.
Svatko želi biti velik, no svatko i jest velik, i zato je zaslužio biti prepoznat.

 

Vladimir Nemet

 

 

Ocijeni:
Filozofija u psihologiji , , , ,
4 Comments
  1. Nakon jučerašnjeg razgovora u kojem smo se između ostalog pitali zašto nema revolucije danas odslušasmo Dražena i ja ovu emisiju o skupini Njemačkih ljevičara koji se u glavnini svojih dijela bave ovim pitanjem. Premda nas ova tema muči već neko vrijeme čini se dobrim opažanje da mas mediji čine bitnu prevagu u manipulaciji ljudima koju Marks u svojim predviđanjima nije mogao imati u vidu. Vanja https://www.youtube.com/watch?v=v8B1QU2wCG4

  2. U petak,naa putu kući,palo mi je na pamet pitanje – koliko thymos ovisi o dobi čovjeka?
    Balašević veli u jednoj krasnoj pjesmi : “Svi smo mi gospodari svijeta negdje sa 26…”

    Ili duže…onda popusti… Možda nas hormoni i taj materijalni dio nas-i ovdje- određuju
    više no što mislimo.

    • Zar smo sa 26 godina na vrhu? Moj je dojam da smo na vrhu sa 16 godina. 😁

      To je vječno pitanje – Nature or Nurture?, na koje svatko ima svoj odgovor. Slično tomu je i pitanje – Ima li čovjek svoju volju, ili je sve određeno fizikom, kemijom ili biologijom?
      Ja glasam za slobodnu volju! ❤

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.