Bezdan melankolije – Ian Curtis, Joy Division

prosinac 26, 2016

Bezdan melankolije – Ian Curtis, Joy Division

 

 

Na razočaranje svatko reagira na svoj način.
Svatko gradi svoj vlastiti svijet, svoj svemir odnosa, koji nastaje uslijed svih bolnih uskraćivanja koja nas prate svaki dan još od ranog djetinjstva.
Svatko dobro pazi koje će osjećaje, afekte, pokazati, podijeliti, a koje mora zauvijek skrivati, potiskivati ili poricati. Kako se ljudi razlikuju po osjećajima kojih smiju ili ne smiju biti svjesni, tako se i umjetnički pravci razlikuju po osjećajima koji se mogu pokazati, podijeliti s publikom.

Svako doba stvara svoju publiku, svoj umjetnički kontekst, u kojem su neki afekti društveno prihvaćeni, a neki strogo zabranjeni, nevidljivi.
Umjetnik je čovjek koji mijenja društvenu paradigmu, svjetonazor, duh vremena, time što utječe na svoju sredinu, ukazuje na postojanje nekih afekata, osjećaja, koji su prije njega bili nepoznati, skriveni negdje u dubinama nesvjesnog. Tako umjetnik osvještava društvo. Razvoj civilizacije vidim u tome što društvo pomalo, veoma sporo, dopušta pojedincu pokazati i prihvatiti one afekte koji su još do jučer bili zabranjeni ili nevidljivi.

Kraj je povijesti, prema tome, ono doba kada čovjek konačno može dijeliti, pokazati sve svoje osjećaje, te kada društvo konačno reagira empatijom na sve njegove afekte bez obzira jesu li ili nisu u skladu s tradicijom. Tek će tada čovjek biti cjelovit, zaista živ! Na žalost, još smo veoma daleko od ostvarenja tog ideala, još uvijek se svi manje ili više patološki prilagođavamo svijetu oko sebe, odustajemo od najboljih dijelova sebe. (Naše osiromašeno sebstvo postaje time krhko i nestabilno, što prate brojni simptomi, na primjer depresije, tjeskobe, anksioznosti…)

Ian Curtis

Ian Curtis i Joy Division nastali su kao posljedica svog konteksta, svog okruženja. Nastali su uslijed specifičnih razočaranja koja su činila tadašnji duh vremena.
(Što uopće čini razočaranje? Je li to spoznaja odvojenosti od svijeta, spoznaja da Ja i Ti nismo isti, nismo jedno? Ili je to spoznaja vlastite ograničenosti, vlastite bespomoćnosti, smrtnosti? Je li to spoznaja ograničenosti Drugog, njegove ograničene empatije, njegove slabosti, njegove smrtnosti? Možda sve zajedno?)

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihologija umjetnosti , , , ,