Anoreksija i patološki altruizam

studeni 2, 2018

Anoreksija i patološki altruizam

 

 

 

“Pokloniti nekome pažnju najveći je i najljepši oblik darežljivosti…”
Simone Weil

 

Suvremena psihoanaliza poremećaje u prehrani vidi kao neostvarenu potrebu za smislenim odnosom s drugim ljudima. Kao što znamo, cjelovitost se osobnosti ostvaruje kroz procese zrcaljenja i idealizacije s drugom osobom. Druga nas osoba može zrcaliti, odnosno prepoznati i prihvatiti naše želje i ambicije i time nam dati osjećaj cjelovitosti, a može nam poslužiti i kao ideal, odnosno, kao uzor savršenstva s kojim se želimo povezati.

Anorektična ili bulimična osoba svoje potrebe za zrcaljenjem i idealizacijom ne može zadovoljiti kroz odnose s drugim ljudima, stoga ona rješenje svojih potreba nalazi u hrani.

Anoreksija je tako pokušaj da se kroz hranu zadovolje potrebe za zrcaljenjem, odnosno, pokušaj da se odricanjem od hrane zadovolje grandiozne, velebne fantazije savršenstva. Tako kroz asketizam osoba sebe vidi posebnom, kao da posjeduje natprirodne moći kojima može savladati glad. Ukratko – “Običan čovjek mora jesti, ali ja sam iznad toga!”
Postići stanje u kojem se može bivati bez hrane, biti neovisan od svijeta, najveći je trijumf i ekstaza anoreksične osobe.

Bulimija označava pokušaj idealizacije hrane kojoj se dodjeljuje funkcija iscjeljenja, kao da hrana posjeduje čudotvorne moći koje će riješiti svaki problem. Bulimična osoba koja u svom svijetu nema osobe koju bi dovoljno cijenila i poštovala – ona je razočarana u svijet. Nitko je ne može utješiti ni iscijeliti u trenucima krize, stoga ona svoje potrebe za idealima nalazi u hrani. U trenucima krize hranom nastoji ublažiti bolne afekte poput ljutnje, očaja, depresije, srama, tuge i slično. Pounutriti sav “sjaj i blještavilo”, “energiju” koju hrana sadrži, najveća je žudnja i ekstaza bulimične osobe.

Ukratko, funkciju selfobjekta, osobe koja organizira osobnost i čuva je od fragmentacije anoreksična ili bulimična osoba dodjeljuje hrani, svaka na svoj način. No kako hrana ne može zamijeniti ljudsku empatiju, ekstaza se ubrzo pretvara u agoniju. Anoreksija je usko povezana s alexithymiom, osoba ne može svoje potrebe izraziti riječima. Nitko je nije čuo pa su riječi izgubile snagu.
Ona stavlja u tijelo ono što ne može u riječi.

 



Nastavak ovog teksta dostupan je članovima Udruge za psihologiju sebstva.  


Za informacije oko članstva pišite na: empatija@vip.hr

 

Psihološki problemi , , , , ,